1: Prva prepreka - je nijekanje Allaha, Njegove vjere, susreta sa Njim, Njegovih savršenih svojstava i onoga što su nam o Njemu kazivali Njegovi vjerovjesnici. Ako ga šejtan uspije opteretiti ovom preprekom, njegova vatra neprijateljstva splasne i on ga popusti. A ako čovjek pređe ovu prepreku i spasi se razboritošću (besiretom) Upute i svjetlom imana, on ga potraži na:
2: Drugoj prepreci - prepreci novotarije (bid'ata). A novotarija se ogleda ili u ubjeđenju suprotnom Istini sa kojom je Allah slao vjerovjesnike i spuštao objave ili u ibadetima za koje Allah nije dao dozvolu, kao što su nove forme i obredi u vjeri, a od čega Allah neće ništa primiti. Ove dvije vrste novotarija tijesno su vezane i vrlo rijetko se razdvajaju. Ako čovjek prebrodi i ovu prepreku i od nje umakne svjetlom i čvrstim slijeđenjem sunneta i onoga čega su se pridržavali najbolji prethodnici (selef) među ashabima oni koji su ih u dobru slijedili i došli poslije njih, tada ga šejtan traži na:
3: Trećoj prepreci - prepreci velikih grijeha. Ako uspije da ga savlada njome, učini mu je lijepom i privlačnom. Otvori mu vrata lažne nade i kaže mu: 'Iman je samo da povjeruješ, ne smetaju mu grijesi i neposlušnost Allahu". Šejtan mu, otvarajući vrata lažne nade, govori: 'Iman je samo vjerovanje, njime se ne okrnjuju loša djela i grijesi". Upravo ovo je značenje davanja lažne nade (irdža'a), novotarije koja uništava vjeru i koja možda putem njegovog jezika i uha upropasti ljude, govoreći im: "Svjedočenju o Allahovoj jednoći (tevhidu) ne šteti grijeh, kao što ni dobro djelo ne koristi sa širkom (pripisivanje Allahu sličnog)". Šejtanu je najdraže da čovjeka optereti novotarijom zbog njene oprečnosti vjeri i odbacivanja onoga sa čime je Allah poslao svoga Poslanika zato što se onaj koji je čini ne pokaje,Allahu ne povrati, druge ljude njoj poziva i zbog toga što u sebi sadrži riječi o Allahu bez znanja. Zbog otvorenog neprijateljstva protiv sunneta i onih koji ga slijede i zbog nastojanja da se ugasi svjetlo sunneta. Zbog davanja prednosti onima koje su zapostavili Allah i Njegov Poslanik, a zapostavljanja onih koji slijede Allaha i Njegovog Poslanika. Zbog uzimanja mjerodavnim onoga što su odbacili Allah i Njegov Poslanik, a odbacivanja onog što su prihvatili. Zbog prijateljstva sa Njegovim neprijateljima, a neprijateljstva prema Njegovim prijateljima. Zbog podržavanja onog što je On osporio, a osporavanja onog što je On potvrdio. Zbog ugonjenja u laž iskrenih, a vjerovanja lažovima. Zbog suprotstavljanja istini neistinom, okretanja činjenica, predstavljanja istine neistinom, a neistine istinom. Zbog nevjerovanja u Allahovu vjeru i ometanja da istina prodre do srca ljudi. Zbog traženja stranputica koje će odvesti sa Pravog puta i otvaranja vrata potpune promjene vjere. Novotarija je postepen proces koji ide od manjeg ka većem, sve dok, poput vađenja dlake iz tijesta, ne izvede iz vjere onoga koji je bio vjernik. Pogubnost novotarije znaju samo oni kojima je data razboritost (besiret), a slijepci tumaraju tminama mraka. U tom smislu Uzvišeni veli:
وَمَنْ لَمْ يَجْعَلِ اللَّهُ لَهُ نُورًا فَمَا لَهُ مِنْ نُورٍ
“A onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati,” (En-Nur,40.).
Ako čovjek, Allahovom zaštitom ili iskrenim pokajanjem, savlada ovu prepreku, šejtan ga potraži na:
4: Četvrtoj prepreci - prepreci malih grijeha, govoreći mu: "Ne brini se za male grijehe koje činiš ako se okaniš velikih grijeha. Zar ne znaš da se oni brišu nečinjenjem velikih grijeha i činjenjem dobrih djela?" Ne prestane mu umanjivati njihov značaj sve dok ih on ne počne uporno činiti. Onaj koji se boji, strpi i pokaje nakon činjenja velikih i teških grijeha, bude u boljem položaju od onog čije je stanje ovakvo, jer je upornost u grijehu teža od učinjenih teških grijeha poslije kojih slijedi tevba. Nema velikog grijeha koji poprati tevba i traženje oprosta, kao što nema malog grijeha sa upornim griješenjem. Rekao je Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem: "Čuvajte se sitnih grijeha". Zatim je naveo primjer ljudi koji se nađu na pustom mjestu, gdje im zatrebaju drva, pa jedan donese prut, pa drugi donese, i tako sve dok ne sakupe mnogo drva, zapale vatru i ispeku hljeb. Tako je i sa malim grijesima - čovjek ih potcjeni dok se oni ne nagomilaju u njemu, sve dok ga ne upropaste! (Ahmed, 3.808; 22.302.)
Ako se čovjek spasi oprezom, čuvanjem, stalnom tevbom, istigfarom i zamjenjivanjem loših djela sa dobrima, šejtan ga čeka na:
5: Petoj prepreci - dozvoljenim stvarima za koja čovjek neće odgovarati. Njima ga okupira od toga da poveća svoju pokornost (ta'at) i napor u povećanju opskrbe potrebne za povratak svome Gospodaru. Zatim ga pohlepno nastoji pomaknuti na stepen onih koji ostavljaju sunnet. Potom, da iz ostavljanja sunneta pređe u ostavljanje vadžiba. Najmanje što šejtan time dobije je da čovjek propusti veliku korist i dobit. I visoke položaje. A da je čovjek svjestan cijene koju plaća, ne bi propustio ništa od onoga što ga Njemu približava. Ali, on nije svjestan te cijene.
Pa, ako se čovjek spasi i ove poteškoće zahvaljujući potpunoj razboritosti (besiretu) i svjetlu Upute, spoznaji o značaju stalne pokornosti, o kratkom zadržavanju u luci, o opasnosti od trgovine i darežljivosti kupca i spoznaji o stvarnoj vrijednosti onoga što nudi trgovcima i ako odbije svaku mogućnost osim zagarantirane zarade, tada ga šejtan sačeka na:
6: Šestoj prepreci - davanja prednosti djelima koja spadaju u pokornost Allahu, ali su manje vrijedna. Šejtan mu naređuje činjenje takvih djela i učini ih gizdavim. Pokaže mu njihovu ljepotu i vrijednost da bi ga njima zabavio od onih djela koja su od njih bolja i vrjednija. Šejtan, kad već nije mogao da mu upropasti glavnicu nagrade (sevaba), nastoji mu upropasti potpunost i izobilje deredže. Zato ga manje važnim djelima zabavi od važnijih, onima koja nisu prioritetnija od onih koja su prioritetnija, sa Allahu dragim od Allahu dražim i sa onima sa kojima je Allah zadovoljan od onih djela sa kojima je On zadovoljniji.
Ali, gdje su oni koji su na ovoj prepreci? To su samo pojedinci u današnjem svijetu. Ogromna većina se već saplela na ranije spomenutim preprekama.
Ako čovjek savlada i ovu prepreku, zahvaljujući poznavanju stepenovanja i vrjednovanja djela kod Allaha, njihovoj vrijednosti i značaju, razlikovanju velikih od malih djela, sekundarnih od primarnih, prioritetnih od sporednih, glavnih od potčinjenih, jer i među riječima i djelima postoje prvaci i podanici, glavni i sporedni, vrhunski i oni koji su ispod, kao što se u sahih-hadisu kaže: "Najvredniji istigfar je da kažeš: Allahu moj, Ti si moj Gospodar, nema drugog Boga osim Tebe..."
U drugom hadisu stoji: "Džihad je vrhunac islama." Ovu prepreku mogu savladati samo rijetki, učeni, koji posjeduju razboritost (besiret) i iskrenost i koji hode putem Upute, oni koji su djela postavili na njihovo mjesto i koji su svemu dali njegovo pravo (hakk).
7: Sedam - Ako čovjek savlada sve navedene prepreke, šejtan ga sačeka na jednoj koju ne može nikako zaobići. Jer, da je iko uspio zaobići tu prepreku, onda bi to posigurno bili Allahovi vjerovjesnici i najodabraniji čovjek, Muhammed,sallallahu alejhi ve sellem.To je poteškoća raznovrsnog uznemiravanja šejtanove vojske, koja rukama, jezikom i srcem uznemirava čovjeka. Jačina tog ezijeta zavisi od visine stepena dobra na kome se čovjek nalazi. Što je sve većeg stepena, veći je i atak šejtanove konjice i ljudstva na čovjeka. Šejtan mu se suprotstavlja svojom vojskom i na razne načine mu nameće sljedbenike svoje partije. Od ove prepreke se čovjek ne može spasiti! Sve što čovjek više snaži sebe na Pravom putu, pozivanju Allahu i izvršavanju Njegovih naredbi, šejtan sve više nahuškava maloumnike protiv njega, čovjek je na ovoj prepreci poput borca pod stalnom borbenom opremom i, uz Allahovu pomoć, u stalnoj je bori protiv Allahovog neprijatelja. Ova vrsta robovanja (ubudijjeta) specifična je samo za posebne ljude koji su spoznali Allaha ('arifi). Ovakvo robovanje se naziva robovanje u vidu prkošenja neprijatelju (ubudijjetul-muragame) i njega poznaju samo oni kojima je dat potpuni besiret. Allahu nema ništa draže od toga da se njegov štićenik (el-velijj) muragamom bori protiv Njegovoga neprijatelja i da ga zbog Njega ljuti. Uzvišeni Allah na mnogo mjesta u Svojoj Knjizi ukazao je na ovu vrstu ubudijjeta. Jedan od tih ukaza su riječi Uzvišenog:
وَمَنْ يُهَاجِرْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ يَجِدْ فِي الْأَرْضِ مُرَاغَمًا كَثِيرًا وَسَعَةً
“Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojim neprijateljima, i slobodu”, (En-Nisa, 100.).
Allah je muhadžira nazvao muragimom jer se on svojom hidžrom bori protiv Allahovog neprijatelja, a Allah voli da se njegov velijj (zaštitnik) bori protiv Njegovog neprijatelja i da ga ljuti. Na drugom mjestu, Uzvišeni kaže:
ذَٰلِكَ بِأَنَّهُمْ لَا يُصِيبُهُمْ ظَمَأٌ وَلَا نَصَبٌ وَلَا مَخْمَصَةٌ فِي سَبِيلِ اللَّهِ وَلَا يَطَئُونَ مَوْطِئًا يَغِيظُ الْكُفَّارَ وَلَا يَنَالُونَ مِنْ عَدُوٍّ نَيْلًا إِلَّا كُتِبَ لَهُمْ بِهِ عَمَلٌ صَالِحٌ ۚ إِنَّ اللَّهَ لَا يُضِيعُ أَجْرَ الْمُحْسِنِينَ
“Jer njih neće zadesiti ni žeđ, ni umor, ni glad na Allahovu putu, niti će stupiti na neko mjesto koje će nevjernike naljutiti, niti će ikakvu nevolju od neprijatelja pretrpjeti, a da im to sve neće kao dobro djelo upisano biti - Allah zaista neće dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobro”, (Et-Tevba, 120.).
Navodeći primjer Svog Poslanika i njegovih sljedbenika, Uzvišeni kaže:
ذَٰلِكَ مَثَلُهُمْ فِي التَّوْرَاةِ ۚ وَمَثَلُهُمْ فِي الْإِنْجِيلِ كَزَرْعٍ أَخْرَجَ شَطْأَهُ فَآزَرَهُ فَاسْتَغْلَظَ فَاسْتَوَىٰ عَلَىٰ سُوقِهِ يُعْجِبُ الزُّرَّاعَ لِيَغِيظَ بِهِمُ الْكُفَّارَ
“Tako su opisani u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača - da bi On s vjernicima najedio nevjernike”, (El-Feth, 29.).
Izazivanje ljutnje nevjernika je Allahu ugodno djelo i čovjeku poželjno, a ko to postigne taj je postigao potpuni ubudijjet. Poslanik je zaboravnom klanjaču propisao dvije sedžde (sudžudus-sehvi) i rekao: "Ako namaz bude potpun, njih dvije ponize šejtana"
U drugoj predaji se kaže: "One budu poniženje šejtanu." Prozvao ih je El-Murgametejni (dvije prkosnice).
Ko obožava Allaha prkoseći Njegovom neprijatelju, taj je stekao veliki dio iskrenosti. Udio u ovom prkošenju će biti shodan veličini ljubavi čovjeka prema svome Gospodaru, njegovoj odanosti Njemu i čovjekovom neprijateljstvu prema Allahovom,neprijatelju. Radi ovog prkosa je dopušteno šepurenje između dva ratna tabora te gordost i kočopernost i prilikom davanja tajne sadake, kad ga niko osim Allaha ne vidi. Jer, to ponižava neprijatelja i time onaj kojeg Allah voli žrtvuje sebe i svoj imetak Allaha radi.
Ovu vrstu robovanja poznaje samo mali dio ljudi. Ko okusi njezinu slast, plače za prošlim danima.
Od Allaha pomoć tražimo, na Njega se oslanjamo, nema snage ni moći osim sa Allahom. Kad vlasnik ovog položaja (mekama) pogleda u šejtana i prepozna ga u grijehu, pobuni se protiv njega iskrenom tevbom. To njegovo prkošenje (muragama) omogući mu novi vid ubudijjeta. Ovo su samo fragmenti nekih skrivenih i lijepih značenja tevbe, pa ih nemoj potcjenjivati. Možda ih nikad nećeš pronaći u drugoj knjizi. Allahu pripada hvala i zahvala i uspjeh dolazi samo od Njega.
Medaridžu-salikin - Ibnul-Qajjim
