Sunday, January 31, 2010

Čovjek mora živjeti u zajednici, ali kako ???


Čovjek je po svojoj prirodi društven te stoga mora živjeti s ljudima. Ljudi imaju različite želje i uvjerenja s kojima od čovjeka očekuju da ih prihvati. Ako se on s njima ne usaglasi, oni ga uznemiravaju i zlostavljaju, a ako to prihvati, opet će biti uznemiravan, ali na jedan drugi način. Dakle, neizbježno mu je da se miješa s ljudima, usljed čega mora prihvatiti ili odbiti navike drugih ljudi. Ako te navike prihvati, a one budu loše, od toga će imati patnju i kaznu. Ako se, pak, s njima ne složi, opet mu slijedi patnja i kazna jer će ga tada ljudi uznemiravati.

Međutim, nema sumnje da je patnja koja je rezultat odbijanja i neprihvatanja onoga što kod ljudi ne valja mnogo lakša od patnje koja proističe iz prihvaćanja loših osobina.

Ovim se podrazumijeva onaj od koga se traži da odobrava nepravdu, nevaljala djela, lažno svjedočenje, ili da podstiče činjenje zabranjenih djela. Ako to ne odobrava, onda ga uznemiravaju, čine mu nepravdu i prijete mu. Međutim, njega čekaju lijep svršetak i pobjeda ukoliko se Allaha boji i bude strpljiv Ako se s tim pomiri da bi izbjegao patnje, zbog toga će mu uslijediti patnja veća od one koju je izbjegao. Pošto oni nad takvim uglavnom dominiraju, njegova patnja uz njih će biti uvijek dvostruko veća od užitka koji će mu oni pružiti zbog odobravanja.

Biti svjestan te činjenice i prihvatiti je - od izuzetne je važnosti za svakog čovjeka. Malo patnje iza koje slijedi veliko i vječno uživanje bolje je od malog (nedozvoljenog) užitka iza kojeg slijedi vječna i teška patnja! Uspjeh i sreća su, uistinu, u Allahovim rukama.

Ibnul-Qajjim

Poslanikov savjet Ibn Abbasu - Ibn Redžeb El-Hanbeli

Od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Jednog dana sam bio iza Allahovog Poslaniika, alejhis-selam, pa mi reče: "Mladiću, podučiću te nekim riječima: "Pazi Allaha, Allah će te čuvati; pazi Allaha, imat ćeš Ga stalno pri ruci. Kada moliš, moli Allaha; ako tražiš pomoć, traži je od Allaha. Znaj, da kada bi se čitav narod sakupio da ti pomogne u nečemu, ne bi ti mogli pomoći osim samo onoliko koliko ti je to već Allah propisao. A također, kada bi se sakupili da ti nanesu neku štetu, ne bi ti mogli nauditi više osim onoliko koliko ti je to Allah već odredio. Podigla su se pera i osušile su se stranice." (Bilježi ga Tirmizi i kaže da je hasen-sahih)

U ovoj knjizi Imam Ibn-Redžeb, Allah mu se smilovao, je pojasnio spomenuti hadis koji prenosi Ibn-Abbas na najljepši način. Ovo nije njegov prvi protumačeni hadis, već je on, Allah mu se smilovao, odabirao hadise koji imaju posebnu važnost za učvršćenje ispravnog vjerovanja (akide) i čišćenje duše (tezkijetun-nefs), vodeći računa i o poučnoj dimenziji spominjući izreke ispravnih prethodnika i njihovo divno ponašanje prema Allahu i Njegovim stvorenjima. Sve je to protkao lijepim izrazima i tečnim stilom, povezujući riječi jedne s drugima na najljepši način.

Ovu poslanicu spomenuo je sam autor, Allah mu se smilovao, u komentaru dotičnog hadisa u svojoj knjizi "Džamiul-ulum vel-hikem" kada kaže: "Za njegov komentar sam napisao zasebno djelo, a ovdje ću samo u kratkim crtama navesti njegove glavne ciljeve..."

DOWNLOAD
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti
is where my documents live!

O riječima Uzvišenog: "Allah je stvoritelj svega...", - Ibn Kesir


Uzvišeni Allah je rekao u Svojoj časnoj Knjizi:

اللَّهُ خَالِقُ كُلِّ شَيْءٍ ۖ وَهُوَ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ وَكِيلٌ

"Allah je stvoritelj svega i On upravlja svim." (Ez-Zumer, 62.)

Sve, osim Allaha, stvoreno je od strane Njega, postalo je i nastalo, stvoreno je nakon što nije bilo ništa, nakon nepostojanja, i Arš (Prijestolje), koji je iznad svih stvorenja, i ono što je pod zemljom, i ono što je između njih, i žive i nežive tvari - sve su to Njegova stvorenja, u Njegovoj vlasti, Njemu robovi, pod Njegovom silinom i svemoći, Njegovim nadzorom i voljom.
Uzvišeni Allah kaže:

الَّذِي خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ وَمَا بَيْنَهُمَا فِي سِتَّةِ أَيَّامٍ ثُمَّ اسْتَوَىٰ عَلَى الْعَرْشِ ۚ الرَّحْمَٰنُ فَاسْأَلْ بِهِ خَبِيرًا

"Koji je za šest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju i ono što je među njima stvorio, a onda se nad aršom uzvisio; On je Milostivi i upitaj o Njemu onoga koji zna." (El-Furkan, 59.)


يَعْلَمُ مَا يَلِجُ فِي الْأَرْضِ وَمَا يَخْرُجُ مِنْهَا وَمَا يَنْزِلُ مِنَ السَّمَاءِ وَمَا يَعْرُجُ فِيهَا ۚ وَهُوَ الرَّحِيمُ الْغَفُورُ

"On zna šta u zemlju ulazi, a šta iz nje izlazi, i šta se s neba spušta, a šta se na nj uspinje; On je samilostan i On prašta grijehe." (Sebe', 2.)

هُوَ الَّذِي خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ فِي سِتَّةِ أَيَّامٍ ثُمَّ اسْتَوَىٰ عَلَى الْعَرْشِ ۚ يَعْلَمُ مَا يَلِجُ فِي الْأَرْضِ وَمَا يَخْرُجُ مِنْهَا وَمَا يَنْزِلُ مِنَ السَّمَاءِ وَمَا يَعْرُجُ فِيهَا ۖ وَهُوَ مَعَكُمْ أَيْنَ مَا كُنْتُمْ ۚ وَاللَّهُ بِمَا تَعْمَلُونَ بَصِيرٌ

"U šest vremenskih razdoblja On je nebesa i Zemlju stvorio, i a onda se nad aršom uzvisio; On zna šta u zemlju ulazi i šta iz nje izlazi i šta s neba silazi i šta se prema njemu diže, on je s vama gdje god bili, i sve što radite Allah vidi." (El-Hadid,4)

Islamski učenjaci se slažu, jednoglasno, da je Allah stvorio nebesa i Zemlju i ono što je između njih za šest dana, kako to navodi plemeniti Kur'an, a u to ne sumnja nijedan musliman. Jedino se razilaze oko toga da li su ti dani bili poput ovih naših dana ili je svaki dan bio poput hiljade godina kako mi brojimo, te zauzimaju dva stava, kako smo već naveli u Tefsiru.

Razilaze se i oko toga da li je prije stvaranja nebesa i Zemlje bilo stvoreno išta drugo. Neke skupine mutekellimina smatraju da prije nebesa i Zemlje nije stvoreno ništa i da su oni stvoreni iz ničega. Drugi kažu: "Ne, prije stvaranja nebesa i Zemlje postojala su druga stvorenja, shodno riječima Uzvišenog:

وَهُوَ الَّذِي خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ فِي سِتَّةِ أَيَّامٍ وَكَانَ عَرْشُهُ عَلَى الْمَاءِ لِيَبْلُوَكُمْ أَيُّكُمْ أَحْسَنُ عَمَلًا ۗ وَلَئِنْ قُلْتَ إِنَّكُمْ مَبْعُوثُونَ مِنْ بَعْدِ الْمَوْتِ لَيَقُولَنَّ الَّذِينَ كَفَرُوا إِنْ هَٰذَا إِلَّا سِحْرٌ مُبِينٌ

'On je u šest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio - a Njegov Prijesto je iznad vode bio - da bi vas iskušao koji će od vas bolje postupati. Ako ti rekneš: 'Poslije smrti bićete doista oživljeni', nevjernici će sigurno reći: 'Ovo nije ništa drugo do očita varka!' (Hud, 7.)

U hadisu Imrana ibn Husajna se kaže: 'Postojao je Allah, prije Njega nije ništa postojalo, Njegov Arš je bio na vodi, zapisao je u Opomeni (Zikru) sve, a zatim stvorio nebesa i Zemlju.'"( Bilježe Buhari i imam Ahmed u svome Musnedu)

Ahmed ibn Hanbel je rekao da je Ebu-Ruzejn Lukajt ibn Amir el-Ukajli, r. a., upitao:

"Allahov Poslaniče, gdje je bio naš Gospodar prije nego je stvorio nebesa i Zemlju?" On, sallallahu 'alejhi ve sellem, je odgovorio: "Bio je u maglini, iznad njega je bio zrak, ispod njega je bio zrak, a zatim je stvorio Svoj Arš na vodi. "( Bilježe Tirmizi, Ibn-Madže i imam Ahmed u svome Musnedu)

U drugoj verziji hadisa od Hammada ibn Seleme se kaže: "Gdje je bio naš Gospodar prije nego je stvorio stvorenja?..." - a ostatak je isti. Bilježi ga Tirmizi i kaže da je hasen.

Oni se također razilaze oko toga šta je prvo stvoreno. Neki kažu: "Pero (kalem) je stvoreno prije svega ostalog." Ovo je stav Ibn-Džerira, Ibnul-Dževzija i drugih. Ibn-Džerir kaže da je nakon pera stvoren fini oblak. To dokazuju hadisom kojeg bilježe imam Ahmed, Ebu-Davud i Tirmizi od Ubade ibn Samita, r. a., koji je rekao:
"Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Prvo što je Allah stvorio je pero, a zatim mu rekao: 'Piši!' - i tada je zapisano ono što će se desiti do Sudnjeg dana. "( Bilježe Ebu-Davud, Tirmizi i imam Ahmed u svome Musnedu)
'Tekst hadisa je od Ahmeda. Tirmizi kaže da je ovo hasen-sahih-garib hadis.

Većina islamskih učenjaka prihvata predaju hafiza Ebul-Ala el-Hemedanija i drugih (da je Arš stvoren prije toga /pera/), a ovo prenosi i Ibn-Džerir preko Dahhaka od Ibn-Abbasa, r. a., na što upućuje i hadis kojeg bilježi Muslim u svome Sahihu gdje kaže da je Abdullah ibn Amr ibn El-As, r. a., rekao:

"Čuo sam da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: 'Allah je zapisao sudbine stvorenja prije nego što je stvorio nebesa i Zemlju na pedeset hiljada godina, a Njegovo prijestolje (Arš) je bilo navodi.' (Bilježi Muslim)

Oni kažu: "Ovo zapisivanje sudbine je pisanje sudbina perom." Ovaj hadis ukazuje da se to desilo nakon stvaranja Arša, dakle, sigurno je Arš bio stvoren prije pera kojim se zapisivala sudbina, kao što to smatra većina islamskih učenjaka. Možda hadis o peru navodi da je pero prvo što je stvoreno od ovoga svijeta. Ovo potvrđuje i predaja koju bilježi Buhari od Imrana ibn Husajna koji je rekao:

"Stanovnici Jemena su rekli Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Došli smo ti da naučimo o vjeri i da te pitamo o prvoj stvari (šta je prvo stvoreno).' - On je odgovorio: 'Postojao je Allah i nije bilo ničega prije Njega (u jednom rivajetu se kaže: 's Njim', a u drugom: 'osim Njega'). Njegov Arš je bio na vodi, u Opomeni (Zikru) je zapisano sve i On je stvorio nebesa i Zemlju.' " U drugoj verziji se kaže: "... a zatim je stvorio nebesa i Zemlju."

Zatim su ga pitali o početku stvaranja nebesa i Zemlje. Nakon što su rekli: "Došli smo da te pitamo o prvoj stvari (Šta je prvo stvoreno)", on im je odgovarao samo ono što su pitali i nije ih obavještavao o stvaranju Arša kao što je to uradio u hadisu kojeg smo naveli. Ibn-Džerir i neki drugi kažu: "Ne, Allah je stvorio vodu prije prije Arša."

Ibn-Mes'ud, r. a., prenosi od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji su rekli: "Zaista je Allahovo Prijestolje (Arš) bilo na vodi, i nije bilo stvoreno ništa izuzev vode koja je stvorena prije."

Ibn-Džerir pripovijeda da je Muhammed ibn Ishak rekao: "Prvo Što je Allah stvorio bili su svjetlost (nur) i tama, zatim ih je razdvojio i dao da tama pripadne noći i ona bude crna i mračna, a svjetlost da pripadne danu i on bude svijetao i sjajan."

Ibn-Džerir je rekao: "Kaže se: 'Naš Gospodar je nakon pera stvorio Tron (Kursijj), zatim je nakon Kursijja stvorio Arš, zatim zrak i tamu, a nakon toga je stvorio vodu i Svoj Arš postavio na vodi."'

Ebu-Erake je rekao: "Neki čovjek je upitao Abdullaha ibn Amra od čega su stvorena stvorenja na što je on odgovorio: 'Od svjetlosti, tame, vode i zemlje, a zatim je rekao: 'Idite Ibn-Abbasu, r.a., pa ga pitajte', te su otišli i pitali ga, pa im je Ibn-Abbas rekao isto to. Još im je rekao: Vratite mu se i pitajte ga od čega je sve to stvoreno.' Oni su se vratili i pitali ga, a on je proučio:

وَسَخَّرَ لَكُمْ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الْأَرْضِ جَمِيعًا مِنْهُ إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَآيَاتٍ لِقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ

'I daje vam da se koristite onim što je na nebesima i onim što je na Zemlji, sve je od Njega. To su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.' (El-Džasije, 13.)"

Ja smatram da su ovi stavovi utemeljeni na israilijatima koji niti su istiniti, niti su lažni, osim onih za koje se navede dokaz istinitosti ili lažnosti, a Allah najbolje zna.

Ibn Kesir

عديّ بن حاتم - Adijj ibn Hatim ,radijallahu anhu


Odgoj u kršćanstvu

Adijj sin je Hatimov, a on Abdullahov, a on Sa’dov, a on El-Hašredžov, a on Ibnu Umul-Kajsov, a on Adijjov, a on Ahzemov, a on Ebi Ahzemov, a on Rebi’aov, a on Džervelov, a on Sa’dov, a on Amrov, a on El-Gavsijev, a on Tajja Et-Taijja. Njegov otac Hatim je bio nadaleko poznat po darežljivosti i plemenitosti. Adijj je imao nadimak Ebu Tarif. Vodi potomstvo od poglavara Tajja, a i sam je bio poglavar i prvak svoga plemena. Živio je u izobilju i raskoši, tako da su sve njegove želje bile ispunjavane. Bio je čvrst u svom stavu i dominantna ličnost. Njegova riječ se nije opovrgavala, niti mu se proturječilo u odlukama. Bio je staložen, ozbiljan, pronicljiv i strpljiv. Allah ga je odlikovao krupnim tijelom čvrste konstrukcije. Bio je povisok, okrugla lica i širokih prsa. Ruke i noge su mu bile krupne i snažne.

Ulazi u red najboljih ratnika i najvještijih konjanika. Odgojen je u atmosferi gdje je sticanje borilačkih vještina i korištenje borbenog oružja bilo sastavni dio života. Tako je stekao sposobnost u kojem ga nije niko nadmašio. Udarac njegove sablje je bio ubitačan, a njegovo koplje je bilo nezaustavljivo. Njegovi manevri u borbi su bili pokazatelji velike uvježbanosti. Istovremeno, odlikovao se finim duhom, prisebnošću i dovitljivošću u teškim pozicijama.


Adijj nije bio idolopoklonik kao što je bila većina stanovnika Arapskog poluotoka. Nije obožavao kipove i nije smatrao kumire božanstvima. Poput ostalih članova svog plemena Tajjia, Adijj je bio kršćanin, mada nije prakticirao vjeru onako kako je Isa, a.s., učio. Bio je odan plemenskom načinu života i vlasti u kojim nije bilo pravde za sve ljude.

Sobzirom da je bio poglavar u svom plemenu, dijelio je imetak koji bi zaradili, a oni su mu od toga izdvajali po četvrtinu, bez njegovog rada i truda. Taj sistem se zvao “mirba’un,” tj. četvrtina za poglavara. Allahova vjera ukida taj običaj jer je čisti primjer nepravde i potčinjenosti, pa kada se islam počeo širiti po Arapskom poluotoku, Adijj je spoznao da pogađa njegove interese i da će ga učiniti jednakim sa ostalim svijetom. Dini-islam u koji je pozivao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je vjera pravde i jednakosti, koja priznaje Jednog Boga, a ukida potičinjenost i izrabljivanje. Adijj je znao da će to i do njih uskoro doprijeti. Zato je prezirao i napadao Poslanika, iskazujući mržnju koja se ne da opisati. Nije se htio ugledati na one koji su mu prethodili i primili islam, jer bi to bio konačan kraj njegovih povlastica i vlasti nad njegovim narodom koje je naslijedio od svoga oca Hatima.

On ovako opisuje period svog života koji je prethodio njegovom primanju islama: “Nema čovjeka Arapa da sam ga više mrzio od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem Bio sam častan čovjek, kršćanin, i vladao sam svojim narodom po sistemu “mirb’aun,” uzimajući četvrtinu njihovog imetka, kao što su radili prvaci Arapa prije mene. Kada sam čuo za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prezirao sam ga.
Međutim, njegova je moć postala dominantna, a izvidnica njegove vojske su zalazile i na istok i na zapad Arapskog poluotoka. Ja sam zamolio mladića koji je bio pastir mojih deva i rekao mu da opremi jednu dobru devu, zgodnu za jahanje i da je drži blizu mene, pa kad bude čuo za Muhammedovu vojsku ili patrolu da je došla na našu zemlju, da me obavijesti. I onda, jednoga popodneva, dođe mladić i reče: “O gospodaru, ono što si govorio, kada dođe Muhammedova konjica u tvoju zemlju, čini sada.” Upitao sam ga: “Zašto, majka te nemala,?” a on odgovori: “Vidio sam patrole kako obilaze noću oko kuća. Pitao sam za njih, pa mi rekoše da je to Muhammedova vojska.” Rekao sam mu da mi dovede devu koju sam prije izabrao. Spremio sam se odmah i pozvao svoju porodicu i djecu da napustimo zemlju koju smo voljeli. Požurio sam putem prema gradovima Šama, da se nastanim među stanovnicima svoje vjere. Međutim, kada sam prešao opasno područje, osvrnuo sam se na porodicu i vidio da je moja sestra ostala u Nedždu, sa onima koji su ostali tamo od našeg plemena. Nije bilo moguće da se vratim po nju, pa sam nastavio putovanje dok nisam stigao u Šam. Nastanio sam se tamo među pripadnicima svoje vjere, a mojoj sestri, se desilo ono što sam očekivao i čega sam se bojao.”

Sestra u zarobljeništvu

Adijjeva sestra je pala kao zarobljenica u ruke muslimana. Bilo joj je ime Sefane bint Hatim. Zarobljenici su dovedeni u Medinu, a žene su smještene u sobu pored mesdžida. Sefane je bila žena lijepog lica, čarobnog pogleda, bijelog tena pokrivenog crvenilom. Bila je visoka, crvene kose i jedroga tijela. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prošao pored sobe u kojoj su bile zarobljenice, pa je ustala Sefane i rekla mu:

-Božiji Poslaniče, stradao mi je otac i nestao je moj poglavar, pa pruži mi zaštitu, Allah te zaštitio.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je upita:
-Ko ti je skrbnik?
- Adijj ibn Hatim. - odgovori ona, a Resulullah reče:
-Bjegunac od Allaha i Njegova Poslanika.

Okrenuo se i otišao ne slušajući njen dalji govor. Sutra je ponovo naišao kraj mesdžida i opet se odvio dijalog kao i prethodni dan. Tražila je da joj Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zajamči sigurnost i da je oslobodi. Sefane je poslije ovog dijaloga izgubila nadu. Treći dan njenog boravka u zarobljeništvu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je krenuo prema muslimanima, a njoj dođe Alija, radijallahu anhu, i reče da se obrati Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je Resulullah prolazio kraj nje, ona ustade i reče:

-Stradao mi je otac i nestao moj poglavar, pa pruži mi zaštitu, Allah te zaštitio.
-Već sam to uradio! - na to će Poslanik i dodade: - Ne žuri sa odlaskom dok ne nađeš koga iz svoga naroda s kim ćeš biti sigurna da te odvede do tvojih. Kada ga nađeš obavijesti me.

Sefane je stala prikupljati vijesti o karavanama i imenima plemena koja putuju u Šam, dok nije čula da je delegacija iz plemena Kada’a došla u Medinu i vraća se u Šam za nekoliko dana. Zatražila je susret sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je došla kod njega i rekla mu:

-O Božiji Poslaniče, stigla je grupa iz moga naroda u koju sam sigurna da su povjerljivi.
A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odmah naredi da joj se dadne odjeća i hrana potrebna za put, dade joj nešto novaca i poklonio devu sa nosiljkom za žene.

Krenula je u pratnji iz plemena Beni Kuda’a, moleći za Allahovog Poslanika i hvaleći njegova poslanička svojstva i veličanstveno vladanje. Za to vrijeme, Adijj se raspitivao kod putnika koji su dolazili iz Medine o zarobljenicima Benu Taijja, pokušavajući saznati šta je sa njegovom sestrom. Jednoga dana je sjedio sa svojom obitelji, kad ugleda devu kako ide prema njima, a na leđima joj je bila nosiljka za žene iz koje se ukazivala žena. Kada se deva približila, vidio je svoju sestru pa joj pritrča i skinu je sa nosiljke. Na licu mu se mogao primjetiti samoprijekor zbog greške koju je napravio prema sestri.

-Nepravedniče! Odveo si svoje žene i djecu, a ostavio si sestru i sav rod. -reče Sefana.
-Ne govori ništa osim dobro. Boga mi, nemam opravdanja za ono što sam uradio.

Put islamu

Sefane se smjestila u kući svoga brata, pa je često razmišljala o lijepom ponašanju koje je vidjela kod Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, spominjući ono što je dobila kao hedije. Sefane je inače bila pronicljiva i razborita. Jednom je Adijj upita:
-Sestro, šta ti misliš o stvari onog čovjeka?
-Bogami, mislim da mu se trebamo pridružiti što prije. Ako je Poslanik, zaista je onaj ko ga slijedi na velikom hajru. A ako je vladar, pa nećeš biti neznatan sa vlašću u Jemenu. A ti znaš ko si.
-Boga mi, i moje mišljenje je takvo. -na to će Adijj.

Ostatak kazivanja prenosi sam Adijj, opisujući dolazak u Medinu, sastanak sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i primanje islama: “Krenuo sam u Medinu, Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bez zaštite i naloga. Rečeno mi je da je Poslanik rekao: “Molim Allaha da mi Adijja stavi na raspolaganje.” (Bilježi imam Ahmed.) Ušao sam kod njega, dok je bio u mesdžidu, poselamio sam se s njim, pa me on upita: “Ko si ti?” Odgovorio sam: “Adijj ibnu Hatim.” A on je ustao prema meni i uze me za ruku, pa krenu svojoj kući.

Na putu ga srete neka slabašna žena sa djetetom. Zamolila ga je da se zaustavi i počela mu pričati o svojoj potrebi. On je stajao s njom dok joj nije udovoljio potrebu, a ja sam čekao pa rekoh u sebi: “Tako mi Allaha, ovo nije vladar.” Zatim me je ponovo uzeo za ruku i produžio sa mnom dok nismo stigli u njegovu kuću. Uzeo je jastuk od kože napunjen vunom i dao mi ga da sjedem na njega, a ja sam se postidio i vratio mu ga da on sjedne. Poslanik mi ga ponovo dade, pa sam prihvatio i sjeo na jastuk, a on je sjeo na zemlju, jer u kući nije bilo ništa drugo od stvari. Ponovo sam rekao u sebi: Ovo, Boga mi, nije stvar vladara. On pogleda u mene i reče: “O Adijje ibn Hatime, zar nisi bio kršćanin?” Rekao sam: “Da.” on ponovno upita: “Zar nisi upravljao svojim narodom po zakonu četvrtina vladaru, pa si uzimao od njih ono što nije bilo dozvoljeno po tvojoj vjeri?” Rekao sam: “Da.” I spoznam da je on istinski Poslanik. Zatim me je ponovo upitao: “Adijje, možda te sprječava da uđeš u ovu vjeru to što vidiš potrebe muslimana i njihovo siromaštvo? Tako mi Allaha, uskoro će njihovo bogatstvo biti toliko da ga neće imati ko uzeti. Adijje, možda te sprječava da uđeš u ovu vjeru to što vidiš malobrojnost muslimana, a mnoštvo njihovih protivnika? Tako mi Allaha, uskoro ćeš čuti da je žena krenula iz Kadisije na svojoj devi, da posjeti ovu Kuću, ne bojeći se nikoga osim Allaha. Možda te sprječava od ulaska u ovu vjeru to što vidiš da je vlast i moć u rukama drugih, mimo muslimana? Tako mi Allaha, uskoro ćeš čuti da su bijeli dvorci iz zemlje Babilona osvojeni i da je blago Kisre ibn Hurmuzana postalo vlasništvo muslimana.” Ponovio sam: “Blago Kisre ibn Hurmuzana. “Da. Blago Kisre ibn Hurmuzana.” Tada je Adijj izgovorio šehadet, primivši islam pred Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem: “Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik.” Allah dž.š. je uslišao dovu Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u kojoj je tražio da Adijj primi islam.


Čvrsto vjerovanje

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je preselio na ahiret drugog rebiul-evvela jedanaeste godine po Hidžri, a zastupništvo nad muslimanima preuzeo je Ebu Bekr es-Siddik. Za njegova vremena su se pokolebala u islam neka plemena među kojima je bilo i murteda iz Adijjevog plemena. Plemena Abs i Zibjan su planirali opkoliti Medinu i zauzeti je, pa su se sa njima udružili otpadnici. Međutim, muslimani su im se suprostavili i prisilili ih na bježanje, a oni su se pripojili Tulejhi ibn Huvejlidu i njegovim saveznicima iz Tajjia, Benu Eseda, Gatafana i Ešdžea. Pošto je Ebu Bekr, radijallahu anhu, ostvario pobjedu nad odmetnicima koji su namijeravali osvojiti Medinu, počeo je opremati vojsku da očisti cijeli Arapski poluotok od odmetništva. Osnovao je jedanaest odreda vojske i jedanaest emira sa posebnim zadacima. U tim teškim trenucima koje je Ebu Bekr preživljavao, dok je ispraćao vojsku u borbu protiv odmetnika, došao mu je čovjek iskrenog i čvrstog vjerovanja sa zekatom plemena Tajjia. Bio je to Adijj, a time je samo potvrdio pobožnost i dubinu svoga vjerovanja. Nakon što je Halifi predao zekat i saznao o položajima muslimana u borbi protiv murteda, priključio se vojsci Halida ibnu Velida, koja je imala za cilj pleme Benu Eseda i njegove saveznike. Tulejha se počeo spremati za susret sa Halidom, kada mu je došla vijest da njegova vojska dolazi njemu. Tražio je pomoć od susjednih plemena, ogranaka Džedile i El-Gavs, koje su bile jezgro plemena Tajja. Njihovi velikaši od njih su se odazvalu pozivu i pridružili se svome odmetniku. Stav Džedile i El-Gavsa je dopro do ušiju Adijja baš u vrijeme kada se Halid spremao za napad. Prije nego što je izdao naredbu za napad, Halid se obratio Adijju:
-O Ebu Tarife, zar nećemo krenuti na Džedilije?
-O Ebu Sulejmane, ne radi to! Da se borim sa dvije ruke ili sa jednom, šta ti je draže?
-Sa dvije ruke.
-Zaista je Džedile jedna moja ruka. - reče mu Adijj.

Tražio je od Halida da iskoristi svoju nadarenost i utjecaj i uspje ubijediti Džedile da se vrate u islam i da se uključe u vojsku muslimana. Vratio se s njima na čelu pet stotina boraca, potpuno opremljenih za borbu, a kada ih je Halid vidio tako opremljene pomislio je da žele da ga napadnu. Pozvao je vojsku, a kada mu je rečeno da je pleme Džedile pod vođstvom Adijja ibn Hatima i da su došli da se bore na njegovoj strani mnogo se obradovao. Dočekao ih je, a oni pred njim izjaviše svoju odanost dini-islamu i Ebu Bekru, radijallahu anhu, kao halifi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem Bili su spremni da se bore pod njegovom zastavom. Izgovorili su u jedan glas: “Mi smo tvoji, povedi nas gdje god hoćeš!” Halid, Adijj i mudžahidi su s Allahovom pomoći uništili Tulejhinu vojsku, a on je pobjegao u mijesto En-Naka, na granici Šama, gdje je živjelo pleme Benu Kelb.

U redovima mudžahida

Perzijancima nije bilo drago vidjeti Arape jedinstvene pa su stali provocirati i zametati sukob kod susjednih država. Bilo je neminovno tome stati u kraj kako bi se nastavilo širenje islama van granica Arapskog poluotoka. Adijj je okusio slast borbe na Allahovom putu, a htio je nadoknaditi ono što ga je prošlo za života Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem Bio je jedan od najjvećih junaka i najsposobnijih konjanika. Islamska vojska je krenula da uništava tvrđave nevjerništva, višeboštva i nasilja. Bilo je nužno očistiti pogranične dijelove zemlje od uticaja Perzije u Iraku i Vizantije u gradovima Šama, a Adijj je u tim pohodima bio jedan od najboljih mudžahida i strijelaca. Historijske knjige koje govore o bitkama u kojima je učestvovao Adijj kao mudžahid na Allahovom putu bilježe da je on veliki dio svoga života posvetio džihadu. U osvajanju grada El-Ubulle, Adijj je bio na desnom krilu Halidove vojske, a njegov vodič u toj bici je bio Malik ibn Ubad. U Bici za El-Lejs, poznatoj pod imenom “Rijeka krvi,” zbog mnoštva krvi koja je prolivena u njoj, Adijj je bio vođa desnoga krila Halidove vojske. Bitka za El-Musih, u Iraku, zapadno od rijeke Eufrat, zapamćena je kako je Adijj briljirao, zbog velike hrabrosti i velikog broja perzijskih vojnika koje je izbacio iz stroja tako da je zemlja ostala puna mrtvih tijela neprijatelja. Halidova vojska je napredovala kroz iračku teritoriju, osvajajući gradove jedan za drugim. Nakon pada En-Nabadža, snage su usmjerene prema El-Hiri. Vojskovođe odreda su bile: El-Musenna ibn Harise eš-Šejbani, Asim ibn Amr, Hašim ibn Utbe ibn Ebi Veqqas, El-Ka’ka’ ibn Amr et-Temimijj i Adijj ibn Hatim, na čelu mudžahida plemena Tajj. Halid ga je zadužio da bude zapovjednik lijevog krila. Bitka El-Mizar je bila jedna od najbržih bitaka i najvećih po rezultatima u korist muslimana. Halid je svu vojsku skupio nasuprot perzijske, na desnoj strani je postavio Asima ibn Amra, a na lijevoj Adijja ibn Hatima. Na desnoj perzijskoj strani bio je Enšodžan, a na lijevoj Kubaz. Čim je bitka počela, Adijj je ubio Kubaza, a Asim Enšodžana, što je ulilo strah i nemir među Perzijance, da su počeli bježati sa bojnog polja. Sa’d ibn Ebi Veqqas je nakon toga bio zadužen za pripremu najveće bitke koju je vodila islamska vojska protiv Perzije. Cilj je bio rušenje Sasanijske države i skidanje Kisrine krune. Ova bitka se odigrala na Kadisijji, a Allah je njome promijenio tok historije. S’ad je očekivao pojačanja koja su pristizala sa svih strana. Zadnje pojačanje je doveo Asim ibn Amr, sa hiljadu boraca iz plemena Kada’a. Adijj je predvodio hiljadu boraca iz plemena Tajji. Nakon strahovite bitke i veličanstvene pobjede muslimana, Adijj se sjetio riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je primio islam, u kojima je nagovijestio pad Kisre. Suze su mu ovlažile oči od radosti i strahopoštovanja. Čast je pripala Adijju i za veliku pobjedu u bici na Jermuku, koju je genijalno isplanirao Halid ibnul-Velid, a vojskovođa Ebu Ubejde je halifu Omera obradovao sa pobjedom i petinom ratnog plijena.

Velikodušni pobožnjak

Adijj se potpuno posvetio ibadetu u džamiji, davanju sadake i pomaganju siromašnih. Bio je primjer vjernika dobrog imana. O svojoj pobožnosti i životu u okviru islama, sam Adijj je rekao: “Otkako sam primio islam, nije nastupio namaz, a da nisam imao abdest.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je mnogo volio i uvažavao. Ibn Abbas prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Četverica su plemića u islamu: Bišr ibn Hilal el-Abdijj, Adijj ibn Hatim, Suraka ibn Malik el-Medledžij i Urvet ibn Mes’ud es-Sekafijj.” (imam Ahmed u Musnedu) Adijj je od svoga oca Hatima et-Taijja naslijedio plemenite osobine. Prenosi se da mu je neki čovjek tražio stotinu dirhema, pa mu je Adijj rekao: “Tražiš od mene stotinu dirhema, a ja sam Hatimov sin. Tako mi Allaha, dat ću ti ih.” Davao je ljudima bez računa, a iz svoje dobrote sitnio je hljeb i davao ga mravima. Kada su ga upitali zašto to radi, rekao je: “To su moje komšije.” Prenosi Eš-Šabijj da je El-Eš’as ibn Kajs poslao čovjeka da od Adijja pozajmi neke kotlove, pa mu ih je Adijj napunio, a ljudi su mu ih napunjene odnijeli. Onda je El-Eš’as poslao čovjeka da mu kaže, da su ih htjeli prazne, a Adijj je odgovorio da ih on ne pozajmljuje prazne. Halifa Omer je uvidio njegovu vrijednost i veličinu među ljudima zbog zasluga koje je činio za islam. Sam Adijj prenosi kazivanje koje se desilo između njega i halife, a koje upućuje na veličinu Omerovog, radijallahu anhu, poštovanja i ljubavi prema njemu: “Došao sam Omeru sa ljudima iz svog plemena, a on je počeo naređivati izostavljajući mene, pa sam stao naspram njega i rekao mu: “Da li me znaš?” On se okrenu prema meni i smiješeći se reče: “Da. Vjerovao si kada drugi nisu. Spoznao si kada su drugi poricali. Održao si obećanje kada su drugi iznevjerili. Došao si kada su drugi leđa okrenuli. Zaista, prvi zekat koji je obradovao lica ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je zakat plemena Tajj.”
Adijjev život se odužio, a on je bio predan ibadetu, Allahu, dž.š. Stanovao je u Kufi među svojom djecom i unučadima kojih je bilo više od stotinu. Ali u smutnji i iskušenju koje su zadesile muslimane. Adijj se priključio Aliji, radijallahu anhu, a u bici na Siffinu, ostade bez oka, a njegov sin Muhammed ostade ubijen. Jedan mu se sin priključio Haridžijama te je kasnije ubijen. Živio je veoma dugo. Smatra se da je živio više od sto i dvadeset godina. Umro je oko šezdesete godine po Hidžri, a ukopan je u Kufi.

Grozote licemjerne ličnosti


Na početku sure El-Bekare Uzvišeni Allah je spomenuo tri kategorije ljudi koje egzistiraju u svijetu: vjernike, nevjernike i licemjere. O vjernicima govori u četiri ajeta, o nevjernicima u dva, a o licemjerima u trinaest ajeta. Zbog njihove brojnosti, općenitosti kušnje njima i žestine njihovog iskušenja prema islamu i muslimanima. Islam je teško njima iskušan zato što se formalno izjašnjavaju da pripadaju islamu, pomažu mu i njemu iskazuju lojalnost, a suštinski - oni su njegovi neprijatelji.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je o njima rekao:“Usitinu su najgori ljudi dvoličnjaci ,koji jednima dolaze sa jednim licem a drugima sa drugim “
Takođe je veoma često upozoravao na njih rekavši: “Ono čega se najviše bojim za moj ummet je svaki krasnorječiv licemjer“ , t.j. onaj koji je elokventan,rječit ,govornički uvjerljiv.

Omer ibnul Hattab je u jednoj predaji rekao:“Tri stvari uništavaju islam: skretanje učenjaka, licemjer koji se raspravlja Kur'anom i vladari koji su u zabludi.“
Licemjeri su saglasni da se razdvoje od Objave. Oni su jednoglasni u ostavljanju upućivanja po njoj:

فَتَقَطَّعُوا أَمْرَهُمْ بَيْنَهُمْ زُبُرًا ۖ كُلُّ حِزْبٍ بِمَا لَدَيْهِمْ فَرِحُونَ
«A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim što ispovijeda» (El-Mu'minun, 53.);

يُوحِي بَعْضُهُمْ إِلَىٰ بَعْضٍ زُخْرُفَ الْقَوْلِ غُرُورًا
«...Koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli...» (El-En'am, 112.).


Zato su opisani kao:

وَقَالَ الرَّسُولُ يَا رَبِّ إِنَّ قَوْمِي اتَّخَذُوا هَٰذَا الْقُرْآنَ مَهْجُورًا
«...Narod moj ovaj Kur'an izbjegava!»
(El-Furkan, 30.).

Znamenjima Allahove vjere su podučavana njihova srca, ali ih ona nisu naučila. Oronule su škole tih znamenja, ali ih oni nisu održavali. Nestalo je zvjezdanog svjetla u njihovim srcima koje oni nisu oživjeli. Ukazalo se njihovo sunce u trenutku kad se nadvila tama njihovih mišljenja i ideja, pa ga oni nisu vidjeli. Ne prihvatiše Allahovu Uputu sa kojom je Allah slao Svoje vjerovjesnike. Prema njoj ni glavu svoju ne podigoše. Smatrali su nevažnim što su se od Allahove upute okrenuli ka svojim mišljenjima. Tekstove Objave su svrgli sa pozornice stvarnosti, odvajajući ih od principa ubjeđenja. Protiv tih tekstova su poveli bespoštedni rat, služeći se nevaljalim komentarom (te'vilom), govoreći: "Šta mi imamo od pukog značenja riječi koje nam ništa ne koriste u ubjeđenju?" Dovoljno nam je ono što smo zatekli od islama kod kasnijih muslimana. Oni su bolje razumjeli tekstove nego prvi muslimani. Bolje su poznavali metod argumentacije i dokazivanja. One prije njih je nadvladala neprosvjećenost i čistota njihovih prsa. Oni se nisu posvetili definiranju principa raspravljanja, nego su sve svoje potencijale usmjerili ka činjenju naredbi i ostavljanju zabrana. Metod kasnijih muslimana je znaniji i mudriji, a metod prvih musliman je neuk, ali ispravniji.

Crv sumnje i strasti je napao i uništio njihova srca. Loše namjere su nadvladale njihove želje i nakane, te su ih pokvarile do te mjere da su ih bacile u propast. Oni koji su spoznali Allaha su, u ovom slučaju, nemoćni ljekari:

فِي قُلُوبِهِمْ مَرَضٌ فَزَادَهُمُ اللَّهُ مَرَضًا ۖ وَلَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ بِمَا كَانُوا يَكْذِبُونَ

«Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu»
(El-Bekare, 10.).

Sluh njihovog srca je opteretila gluhoća, pa ona ne čuju onoga koji ih poziva u vjerovanje. Na očima njihove spoznaje je gusta koprena, pa one ne mogu vidjeti neosporne kur'anske istine. Jezici su im nijemi na istinu te njima i ne govore. Uzvišeni o njima kaže:

صُمٌّ بُكْمٌ عُمْيٌ فَهُمْ لَا يَرْجِعُونَ

«Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste»
(El-Bekare, 18.).

Licemjerne osobe na sebi imaju znakove po kojima se mogu prepoznati. Na njih je jasno ukazano u Kur'anu i sunnetu. Oni su jednostavni onima koji ih dobro prostudiraju, onima kojima je data pronicljivost vjerovanja. Pokreće ih, tako mi Allaha, želja da ih drugi ljudi vide (rijaluk). To je najružniji položaj (mekam) koji može čovjek zauzeti, a lijenost ih je usporila u činjenju naredbi Milostivog. Zbog toga im je srčana iskrenost (ihlas) postala teška. Opisujući ih Uzvišeni je rekao:

وَإِذَا قَامُوا إِلَى الصَّلَاةِ قَامُوا كُسَالَىٰ يُرَاءُونَ النَّاسَ وَلَا يَذْكُرُونَ اللَّهَ إِلَّا قَلِيلًا

«Kad ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu»
(En-Nisa, 142.).

Svaki od njih je poput ovce između dva stada koja se jednom primakne ovom, a drugi puta onome stadu i nikad se ne ustabili samo u jednoj skupini. Oni stalno stoje između dvije skupine. Pomno posmatraju koja je jača i prihvatljivija. U tom smislu Uzvišeni je rekao:

مُذَبْذَبِينَ بَيْنَ ذَٰلِكَ لَا إِلَىٰ هَٰؤُلَاءِ وَلَا إِلَىٰ هَٰؤُلَاءِ ۚ وَمَنْ يُضْلِلِ اللَّهُ فَلَنْ تَجِدَ لَهُ سَبِيلًا

«Neodlučni su kome će se privoljeti, da li ovima ili onima. A onoga koga Allah u zabludi ostavi - ti nećeš naći načina da ga na Pravi put uputiš»
(En-Nisa, 143.).

Pažljivo prate razvoj događaja koji se vezani za sljedbenike sunneta i Kur'ana. Ako im pobjeda od Allaha dođe, kažu: "Pa, zar mi nismo bili sa vama?" Zaklinjući se Allahom da je tako, javno eksponiraju svoje vjerovanje (iman). Ako, pak, neprijatelji Kur'ana i sunneta budu imali određeni dio sreće u pobjedi, kažu: "Zar ne znate da je ugovor bratstva među nama još važeći i da smo mi rodbinski blizu jedni drugih?" Ko želi da ih dobro upozna, neka nauči njihove karakteristike iz govora Gospodara svjetova o njima. Poslije toga mu neće trebati više nikakav dokaz. U tom kontekstu Uzvišeni kaže:

الَّذِينَ يَتَرَبَّصُونَ بِكُمْ فَإِنْ كَانَ لَكُمْ فَتْحٌ مِنَ اللَّهِ قَالُوا أَلَمْ نَكُنْ مَعَكُمْ وَإِنْ كَانَ لِلْكَافِرِينَ نَصِيبٌ قَالُوا أَلَمْ نَسْتَحْوِذْ عَلَيْكُمْ وَنَمْنَعْكُمْ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ ۚ فَاللَّهُ يَحْكُمُ بَيْنَكُمْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ ۗ وَلَنْ يَجْعَلَ اللَّهُ لِلْكَافِرِينَ عَلَى الْمُؤْمِنِينَ سَبِيلًا

«One koji iščekuju šta će biti s vama: pa ako vam Allah daruje pobjedu, oni reknu: 'Zar nismo bili uz vas?' A ako sreća posluži nevjernike, onda govore njima: 'Zar vas nismo mogli pobijediti i zar vas nismo odbranili od vjernika?' Na Sudnjem danu Allah će vam svima presuditi! A Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike»
(En-Nisa, 141.).

Ko ih sluša, oduševi se njihovom slatkorječivošću i blagošću. Allaha uzimaju za svjedoka za laži i pokvarenosti nataložene u njihovim srcima. Vidiš ih kako pored istine spavaju, a pored neistine su na nogama. Uzmi njihov opis iz Svetog (el-Kuddus) i Mirnog (es-Selam) govora:

وَمِنَ النَّاسِ مَنْ يُعْجِبُكَ قَوْلُهُ فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَيُشْهِدُ اللَّهَ عَلَىٰ مَا فِي قَلْبِهِ وَهُوَ أَلَدُّ الْخِصَامِ

«Ima ljudi čije te riječi o životu na ovome svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici»
(El-Bekare, 204.).

Naredbe upućene njihovim sljedbenicima sadrže sav haos država i ljudi. Njihovim zabranama je obuhvaćeno sve ono u čemu je boljitak ovog i onog svijeta. Neke od njih ćeš sresti u skupini vjernika na namazu, u spominjanju Allaha (zikru), u skromnom životu (zuhdu) i u nastojanju da razumiju šta je ispravno (idžtihadu) ali:

وَإِذَا تَوَلَّىٰ سَعَىٰ فِي الْأَرْضِ لِيُفْسِدَ فِيهَا وَيُهْلِكَ الْحَرْثَ وَالنَّسْلَ ۗ وَاللَّهُ لَا يُحِبُّ الْفَسَادَ

«Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, ništeći usjeve i stoku. - A Allah ne voli nered»
(El-Bekare, 205.).

Ako im sudiš po jasnoj Objavi, naći ćeš ih kako prema tome imaju odbojnost. Kad ih pozoveš na suđenje prema Allahovoj Knjizi i Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, sunnetu, vidiš ih kako se od toga okreću. Kad bi se mogao uvjeriti u njihovu stvarnost, uočio bi između nje i Upute ogromnu razliku. Vidio bi tu stvarnost posve zakrenutom od Objave:

وَإِذَا قِيلَ لَهُمْ تَعَالَوْا إِلَىٰ مَا أَنْزَلَ اللَّهُ وَإِلَى الرَّسُولِ رَأَيْتَ الْمُنَافِقِينَ يَصُدُّونَ عَنْكَ صُدُودًا

«Kad im se kaže: 'Prihvatite ono što Allah objavljuje, i Poslanika!' - vidiš licemjere kako se od tebe sasvim okreću»
(En-Nisa,61.).

Njihova zakletva dolazi ispred njihovog govora, makar se i ne osporavalo ono što su rekli. Zato što znaju da srca vjernika nisu spokojna sa njihovim riječima. Svoj govor zakletvom osiguraju od lošeg mišljenja i otkrivanja onoga što u sebi skrivaju. I oni koji sumnjaju, isto tako, lažu i zaklinju se da bi ih onaj koji ih sluša ubrojao u iskrene ljude:

اتَّخَذُوا أَيْمَانَهُمْ جُنَّةً فَصَدُّوا عَنْ سَبِيلِ اللَّهِ ۚ إِنَّهُمْ سَاءَ مَا كَانُوا يَعْمَلُونَ

«Oni se iza zakletvi svojih zaklanjaju, pa od Allahova puta odvraćaju. Ružno je, doista, kako postupaju!»
(El-Munafikun, 2).

Teško njima! Pojavili su se u pustinji sa karavanom vjernika. Uvidjevši da je put dalek, a teškoća velika, predomisliše se i nazad se vratiše. Mislili su da će uživati u lagodnom životu i ugodnom snu u svojim kućama. U tome nisu osjetili uživanje, niti su iskoristili ugodni san. Kakvo će biti njihovo stanje na Sastanku? Znali su ono šta su potom zanijekali! I radili su kako su radili nakon što su jasno odredili i vidjeli istinu:

ذَٰلِكَ بِأَنَّهُمْ آمَنُوا ثُمَّ كَفَرُوا فَطُبِعَ عَلَىٰ قُلُوبِهِمْ فَهُمْ لَا يَفْقَهُونَ

«To je zato što su vjernici bili, pa nevjernici postali, i onda su im srca zapečaćena, pa ne shvataju»
(El-Munafikun, 3.).

Oni su ljudi najljepših tijela, najbritkijeg jezika, najprefinjenije rječitosti, ali i najpokvarenijeg srca i najslabije humanosti. Oni su poput povaljanih šupljih debala, bez ploda, počupanih iz zasada i prislonjenih uza zid da ga čuvaju od obrušavanja na slučajne prolaznike:

وَإِذَا رَأَيْتَهُمْ تُعْجِبُكَ أَجْسَامُهُمْ ۖ وَإِنْ يَقُولُوا تَسْمَعْ لِقَوْلِهِمْ ۖ كَأَنَّهُمْ خُشُبٌ مُسَنَّدَةٌ ۖ يَحْسَبُونَ كُلَّ صَيْحَةٍ عَلَيْهِمْ ۚ هُمُ الْعَدُوُّ فَاحْذَرْهُمْ ۚ قَاتَلَهُمُ اللَّهُ ۖ أَنَّىٰ يُؤْفَكُونَ

«Kad ih pogledaš, njihov izgled te ushićuje, a kad progovore, ti slušaš riječi njihove; međutim, oni su kao šuplji naslonjeni balvani, i misle da je svaki povik protiv njih. Oni su pravi neprijatelji, pa ih se pričuvaj! Allah ih ubio, kuda se odmeću?!»
(El-Munafikun, 4.).

Namaz odgađaju do njegovog zadnjeg vremena. Sabah-namaz klanjaju sa izlaskom, a ikindiju sa zalaskom sunca. Namaz obavljaju poput gavrana koji kljuca. To je namaz tijela, ali ne i namaz srca. U njemu se osvrću kao lisica koja zna da je proganjaju i traže. Ne klanjaju u džema'atu. Ako i klanjaju, onda je to u kućama ili u dućanima.

Kad sljedbenike Kur'ana i sunneta zadesi zdravlje, pobjeda i ljepota, to im bude mučno i teško. Ako ih zadesi patnja ili iskušenje, kojima se očiste od grijeha ili im se oproste grijesi, to ih obveseli i učini presretnim, kao što to veli Uzvišeni:

إِنْ تَمْسَسْكُمْ حَسَنَةٌ تَسُؤْهُمْ وَإِنْ تُصِبْكُمْ سَيِّئَةٌ يَفْرَحُوا بِهَا

«Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se»
(Ali-Imran, 120.).

Allahu je mrska njihova pokornost zbog pokvarenosti njihovih srca i neispravnosti njihovih namjera (nijeta). Njome ih je pritisnuo i zadržao na jednom mjestu. Allah mrzi njihovu blizinu pokraj Sebe zbog njihove naklonosti prema Njegovim neprijateljima. Zbog toga ih je protjerao i udaljio od Sebe. Oni su svoje glave okrenuli od Njegove Upute, pa se i On okrenuo od njih. Učinio ih je nesretnim, a
ne sretnim. Po pravdi im je presudio presudom poslije koje se ne mogu nadati uspjehu, osim ukoliko postanu pokajnici. Uzvišeni Allah kaže:

وَلَوْ أَرَادُوا الْخُرُوجَ لَأَعَدُّوا لَهُ عُدَّةً وَلَٰكِنْ كَرِهَ اللَّهُ انْبِعَاثَهُمْ فَثَبَّطَهُمْ وَقِيلَ اقْعُدُوا مَعَ الْقَاعِدِينَ

«Da su imali namjeru poći, sigurno bi za to pripremili ono što je potrebno, ali Allahu nije bilo po volji da idu, pa ih je zadržao, i bi im rečeno: 'Sjedite sa onima koji sjede'»
(Et-Tevba, 46.).

Potom Allah spominje mudrost zbog koje im je otežano činjenje dobra i zbog koje su protjerani i udaljeni sa Njegovih vrata. Ona u sebi sadrži blagost i sreću za Allahove miljenike (evlije).
Najmudriji kaže:

لَوْ خَرَجُوا فِيكُمْ مَا زَادُوكُمْ إِلَّا خَبَالًا وَلَأَوْضَعُوا خِلَالَكُمْ يَبْغُونَكُمُ الْفِتْنَةَ وَفِيكُمْ سَمَّاعُونَ لَهُمْ ۗ وَاللَّهُ عَلِيمٌ بِالظَّالِمِينَ

«Da su pošli s vama, bili bi vam samo na smetnji i brzo bi među vas smutnju ubacili, a među vama ima i onih koji ih rado slušaju. A Allah zna nasilnike»
(Et-Tevba, 47.).

Teškim im se učiniše tekstovi, pa ih zamrziše. Dosadi im njihovo nošenje, pa ih spustiše sa svojih pleća i pobacaše. Promače im čuvanje sunneta, pa ih zapostaviše. Tekstovi Kur'ana i sunneta im se učiniše napornim, pa im odrediše pravila kojim ih podrediše i tako ih odbaciše. Ali, Allah obori njihove zavjese, otkri njihove tajne i navede ih kao primjer ljudima. Dobro znaj, kad god nestane jedna njihova skupina, druga je naslijedi. Allah je Svojim miljenicima (evlijama) spomenuo i pojasnio njihova svojstva kako bi prema njima bili oprezni, i rekao:

ذَٰلِكَ بِأَنَّهُمْ كَرِهُوا مَا أَنْزَلَ اللَّهُ فَأَحْبَطَ أَعْمَالَهُمْ

«Zato što ne vole ono što Allah objavljuje, i On će djela njihova poništiti»
(Muhammed, 9.).

Skrivali su tajne svoga licemjerstva, ali ih je Allah obznanio na crtama njihovih lica i na omaškama njihovog jezika. Zbog licemjerstva ih je Allah žigosao znakovima koji nisu skriveni onima koji su obdareni pronicljivošću i vjerovanjem. Mislili su da će se prikrivanjem nevjerovanja i pokazivanjem vjerovanja spasiti od detaljne i kritičke analize. Kako!? Vama je sve to otkrio Kritičar Koji sve vidi,:


أَمْ حَسِبَ الَّذِينَ فِي قُلُوبِهِمْ مَرَضٌ أَنْ لَنْ يُخْرِجَ اللَّهُ أَضْغَانَهُمْ
وَلَوْ نَشَاءُ لَأَرَيْنَاكَهُمْ فَلَعَرَفْتَهُمْ بِسِيمَاهُمْ ۚ وَلَتَعْرِفَنَّهُمْ فِي لَحْنِ الْقَوْلِ ۚ وَاللَّهُ يَعْلَمُ أَعْمَالَكُمْ

«Zar oni bolesnih srca misle da Allah zlobe njihove na vidjelo neće iznijeti? A da hoćemo, Mi bismo ti ih, uistinu, pokazali i ti bi ih, sigurno, po biljezima njihovim poznao. Ali, ti ćeš ih poznati po načinu govora njihova. - A Allah zna postupke vaše»
(Muhammed, 29.-30.).

Kako će biti kad budu sakupljeni na Dan susreta, kad se Allah Uzvišeni jasno pokaže Svojim robovima i kad (Njegova) potkoljenica bude otkrivena? Kad budu pozvani da lice na tlo pred Gospodara svjetova spuste, oni to neće moći, kao što to veli Uzvišeni:


خَاشِعَةً أَبْصَارُهُمْ تَرْهَقُهُمْ ذِلَّةٌ ۖ وَقَدْ كَانُوا يُدْعَوْنَ إِلَى السُّجُودِ وَهُمْ سَالِمُونَ

«Oborenih pogleda i sasvim poniženi bit će nevjernici - a bili su pozivani da licem na tlo padaju dok su živi i zdravi bili»
(El-Kalem,43.).

Kako će im biti kad budu sakupljeni ispred sirat-ćuprije, koja je tanja od dlake, a oštrija od sablje, mračne i klizave, koju će preći samo onaj koji bude imao svjetlo da njime osvijetli mjesto na koje će stati svojim stopalima? Ljudima će se podijeliti svjetla. Oni će se razlikovati po brzini prelaska preko nje. Vidljivo svjetlo će biti dato vjernicima, kao što im je kroz namaz, zekat, hadždž i post bilo dato svjetlo i na ovome svijetu. Kad stignu na sredinu mosta, vjetar će zapuhati na svjetlo licemjera i utrnuti svjetiljke u njihovim rukama. Zastat će izgubljeni, nemoćni da ga pređu. Između njih i vjernika će se postaviti zid sa vratima. Postavit će se prepreka između naroda i ključeva. Strana vrata okrenuta prema vjernicima je milost, a strana okrenuta prema nevjernicima je kazna i patnja. Dozivat će skupinu vjernika koji su prije njih krenuli, čija će svjetla daljinom, zvijezda svjetliti. Čovjeku koji ih bude posmatrao učinit će se blizu:

انْظُرُونَا نَقْتَبِسْ مِنْ نُورِكُمْ

«...Pričekajte nas da se svjetlom vašim poslužimo!..»
(El- Hadid, 13.).
Kako bismo uspjeli preći ovaj tjesnac? Svjetla su nam pogašena, a danas nema prelaska bez svjetla:

قِيلَ ارْجِعُوا وَرَاءَكُمْ فَالْتَمِسُوا نُورًا

«..Vratite se natrag, pa drugo svjetlo potražite!..»
(El-Hadid, 13).

Tamo gdje se dijele svjetla, daleko bio od svakoga stajanja na ovom strašnom stajalištu! Kako smo zaslužili stajanje na ovome tjesnacu, pitat će se. Hoće li na ovome putu neko bilo kome pružiti svoju ruku pomoći? Hoće li se danas prijatelj osvrnuti za prijateljem? Licemjeri će vjernike podsjećati na međusobno zajedništvo i prijateljstvo na ovom svijetu, kao kad stranac podsjeća stanovnika jedne države na zajedničko im druženje na putu. Zar nismo bili sa vama, postili kao i vi, namaz obavljali kao i vi, Kur'an učili kao što ste ga i vi učili, milostinju kao i vi udjeljivali, hadždž kao i vi obavili? Šta je to što nas je danas rastavilo, pa vi bez nas prođoste? Naravno da je tako, odgovorit će im; vi ste se pretvarali da ste sa nama, a u svojoj nutrini ste bili sa svakim nepravednim i pakosnim nevjernikom. Opisujući ih Uzvišeni kaže:


وَلَٰكِنَّكُمْ فَتَنْتُمْ أَنْفُسَكُمْ وَتَرَبَّصْتُمْ وَارْتَبْتُمْ وَغَرَّتْكُمُ الْأَمَانِيُّ حَتَّىٰ جَاءَ أَمْرُ اللَّهِ وَغَرَّكُمْ بِاللَّهِ الْغَرُورُ
فَالْيَوْمَ لَا يُؤْخَذُ مِنْكُمْ فِدْيَةٌ وَلَا مِنَ الَّذِينَ كَفَرُوا ۚ مَأْوَاكُمُ النَّارُ ۖ هِيَ مَوْلَاكُمْ ۖ وَبِئْسَ الْمَصِيرُ

«...Ali ste se pritvornošću upropastili, i iščekivali ste, i sumnjali ste, i puste želje su vas zavaravale, dok nije došla Allahova odredba, a šejtan vas je o Allahu obmanuo. Nikakva otkupnina se danas od vas neće primiti, a ni od onih koji nisu vjerovali; vatra će biti prebivalište vaše, ona baš vama odgovara, a užasno je ona boravište!»
(El-Hadid, 14.-15.).

Nigdje kraja njihovom opisu. Onoga što nije spomenuto o njima, tako mi Allaha, mnogo je više od onoga što je rečeno o njima. Zbog njihove brojnosti na Zemlji i u utrobama kabura, umalo da cijeli
Kur'an bude sav o njima. Nema komadića Zemlje na kome nema i njih, kako vjernici ne bi osjećali osamljenost na putevima. Poremetili bi im razloge postojanja, divljač i zvijeri bi ih razderali po pustim mjestima.

Huzejfe čuvši jednog čovjeka kako kaže: "Moj Allahu, uništi licemjere!", reče mu: "Sine moga brata, da uništi licemjere, vi biste podivljali po putevima od pomanjkanja prolaznika!"

Tako mi Allaha, strah od licemjerstva je kidao srca prvih muslimana zbog njihovog znanja o njegovoj preciznosti, značaju, pojedinostima i općenitosti. Njihove crne misli o samima sebi su bile takve da su se pribojavali kako su i sami u skupini licemjera (munafika). Omer,radijallahu anhu,Huzejfi je rekao: "Huzejfa, zaklinjem te Allahom, je li ti Poslanik spomenuo moje ime sa njihovim?" "Nije", odgovori mu. "Poslije tebe, nikome neću njegovo stanje kod mene reći".

Ibn ebi Mulejkeh kaže: "Poznavao sam trideset ashaba Muhammeda i svi su se pribojavali licemjerstva u sebi. Nijedan od njih nije rekao daje njegovo vjerovanje ravno vjerovanju Džibrila i Mikaila". Ovu predaju spominje Buharija, kao i predaju El-Hasana el-Basrija: "Od licemjerstva je siguran samo licemjer, a boji ga se samo vjernik".

Spominje se da je jedan ashab u dovi molio: "Gospodaru moj, kod Tebe tražim zaštitu od poniznosti licemjerstva". Rečeno mu je: "Šta je to poniznost licemjerstva?" "To je", reče on, "da vidiš tijelo kako od straha drhti, a srce ne drhti".

Tako mi Allaha, srca pojedinih ljudi su ispunjena vjerovanjem i ubjeđenjem. Njihov strah od licemjerstva je ogroman. Zbog toga je njihova briga teška. Mnogo je i onih čije vjerovanje ne prelazi njihova grla, a oni tvrde da im je vjerovanje isto kao i Džibrilovo i Mikailovo.

Plod licemjerstva sazrijeva na dvjema biljkama: biljci laži i biljci dobrog djela učinjenog radi ljudi (rijaluka). Te biljke se napajaju sa dva izvora: izvora slabe pronicljivosti (besireta) i izvora slabe odlu-čnosti (azimeta). Kad se upotpune ove četiri stvari, korov licemjerstva se proširi i ustali. Ali, taj korov je na rubu nagete obale prema kojoj se kreće bujica. Kad licemjeri ugledaju bujicu istine kako se na njih obrušava na Dan razotkrivanja tajni, spuštanja zastora, oživljenja onih koji su u grobovima i kad iziđe na vidjelo ono što je u srcima, tada će onima čija je roba bila licemjerstvo postati jasno da su sva njihova postignuća bila samo varljivi privid.
U tom smislu Uzvišeni veli:


وَالَّذِينَ كَفَرُوا أَعْمَالُهُمْ كَسَرَابٍ بِقِيعَةٍ يَحْسَبُهُ الظَّمْآنُ مَاءً حَتَّىٰ إِذَا جَاءَهُ لَمْ يَجِدْهُ شَيْئًا وَوَجَدَ اللَّهَ عِنْدَهُ فَوَفَّاهُ حِسَابَهُ ۗ وَاللَّهُ سَرِيعُ الْحِسَابِ

«...Kao varka u ravnici u kojoj žedan vidi vodu, ali kad do tog mjesta dođe, ništa ne nađe - a zateći će da ga čeka kraj njega Allahova kazna i On će mu potpuno isplatiti račun njegov jer Allah veoma brzo obračunava»
(En-Nur, 39.).

Srca licemjera su prema činjenju dobra nezainteresirana, a tijela su im prema njima pohotna. Razvrat je rasprostranjen svuda oko njih. Kad čuju istinu, srca im budu prema njoj gruba, a kad prisustvuju nevaljalosti ili budu svjedocima bestidna govora, srca im zatrepere, a uši pomno slušaju.

Ovo su, Allaha mi, jasni znakovi licemjerstva, pa ih se čuvaj, čovječe, prije nego što te smrt zadesi. Ako se obavežu, ne ispune. Kad obećaju, iznevjere. Ako kažu, lažu. Kad ih se pozove na pokornost, zastanu. Kad im se kaže: «Dođite onome što je Allah objavio Poslaniku», osjećaju odvratnost. A kad ih prohtjevi pozovu svojim ciljevima, pohitaju im i odu. Čuvaj se njih i njihovih prohtjeva, poniženja i propasti. Ne drži čvrstim ono što su na sebe preuzeli, ne budi siguran u njihova obećanja jer oni u njima lažu i suprotno njima postupaju. Uzvišeni veli:

وَمِنْهُمْ مَنْ عَاهَدَ اللَّهَ لَئِنْ آتَانَا مِنْ فَضْلِهِ لَنَصَّدَّقَنَّ وَلَنَكُونَنَّ مِنَ الصَّالِحِينَ
فَلَمَّا آتَاهُمْ مِنْ فَضْلِهِ بَخِلُوا بِهِ وَتَوَلَّوْا وَهُمْ مُعْرِضُونَ
فَأَعْقَبَهُمْ نِفَاقًا فِي قُلُوبِهِمْ إِلَىٰ يَوْمِ يَلْقَوْنَهُ بِمَا أَخْلَفُوا اللَّهَ مَا وَعَدُوهُ وَبِمَا كَانُوا يَكْذِبُونَ

«Ima ih koji su se obavezali Allahu: 'Ako nam iz obilja Svoga dade, udjeljivaćemo, zaista, milostinju i bit ćemo, doista, dobri!' A kad im je On dao iz obilja Svoga, oni su u tome postali škrti i okrenuli se - a oni ionako glave okreću. I nadovezao im je On na to licemjerstvo u srcima njihovim sve do dana kada će pred Njega stati, zato što se onoga što su Allahu obećali ne pridržavaju i zato što stalno lažu)>
(Et-Tevba, 75.-77.).

Medaridžu-salikin - Ibnul-Qajjim

Saturday, January 30, 2010

Dokazi da doticanje žene kvari abdest - Šafijski mezheb


Uzvišeni Allah kaže:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ إِذَا قُمْتُمْ إِلَى الصَّلاةِ فاغْسِلُواْ وُجُوهَكُمْ وَأَيْدِيَكُمْ إِلَى الْمَرَافِقِ وَامْسَحُواْ بِرُؤُوسِكُمْ وَأَرْجُلَكُمْ إِلَى الْكَعْبَينِ وَإِن كُنتُمْ جُنُباً فَاطَّهَّرُواْ وَإِن كُنتُم مَّرْضَى أَوْ عَلَى سَفَرٍ أَوْ جَاء أَحَدٌ مَّنكُم مِّنَ الْغَائِطِ أَوْ لاَمَسْتُمُ النِّسَاء فَلَمْ تَجِدُواْ مَاء فَتَيَمَّمُواْ صَعِيداً طَيِّباً فَامْسَحُواْ بِوُجُوهِكُمْ وَأَيْدِيكُم مِّنْهُ مَا يُرِيدُ اللّهُ لِيَجْعَلَ عَلَيْكُم مِّنْ حَرَجٍ وَلَـكِن يُرِيدُ لِيُطَهَّرَكُمْ وَلِيُتِمَّ نِعْمَتَهُ عَلَيْكُمْ لَعَلَّكُمْ تَشْكُرُونَ
“O vjernici, kad hoćete molitvu da obavite, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka. a ako ste džunubi, onda se okupajte; a ako ste bolesni ili na putu ili ako ste izvršili prirodnu potrebu ili ako ste doticali žene, a ne nađete vode, onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih pređite. Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni.“ (Al-Ma'ida, 6)

Ključna riječ u ovom ajetu koju Šafije koriste kao dokaz jeste:

أَوْ لاَمَسْتُمُ النِّسَاء
“ako ste doticali žene”


Oni tvrde da se riječ “lamestum” odnosi na dodir rukom.Imam Šafija navodi u “Al-Umm” da se “Lams” (dodir/kontakt) čini rukom.Njihovi protivnici se ne slažu sa njima i tvrde da se ta riječ odnosi na spolni odnos.


Koji je njihov dokaz da se pod “Lams” (dodir/kontakt) misli na dodir rukom ?

Prvo: Šafije uče ovaj ajet bez elongacije (produljenja) Elifa nakon Lama tako da uče لمستم (lemestum).Jezičko značenje time ukazuje na dodir koji je manji od spolnog odnosa.Oba načina učenja su ispravna.

Njihov dodatni dokaz je vjerodostojna predaja od Ibn Omera koju bilježi imam Šafija u “Al-Umm” u kojoj kaže:

أَخْبَرَنَا مَالِكٌ عَنْ ابْنِ شِهَابٍ عَنْ سَالِمِ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ عَنْ أَبِيهِ قَالَ قُبْلَةُ الرَّجُلِ امْرَأَتَهُ وَجَسُّهَا بِيَدِهِ مِنْ الْمُلَامَسَةِ فَمَنْ قَبَّلَ امْرَأَتَهُ أَوْ جَسَّهَا بِيَدِهِ فَعَلَيْهِ الْوُضُوءُ

Malik prenosi od Ibn Šihaba od Salima ibn Abdullaha ibn Omera od svoga oca (Abdullaha ibn Omera) da je rekao: “Čovjek koji ljubi svoju ženu ili je dodiruje svojom rukom (upotrebljena je riječ “džess”) je od “onog koji je dodiruje (upotrebljena je riječ ”lems”), tako da onaj koji poljubi ili dotakne svoju ženu sa svojom rukom, na njemu je da uzme abdest. (Mālik 1/43 (64) i Aš-Šāfi’ī u Al-Umm 1/15 kao i Al-Bejhekī u svom Sunan Al-Kubrā i drugi)

Imam Bejheki nakon ove predaje kaže, “u predaji od Ibn Buhajra stoji”:

فَقَدْ وَجَبَ عَلَيْهِ الْوُضُوءُ
“…obaveza mu je da uzme abdest…” (Kubrā 1/124)

Imam Bejheki bilježi u „Sunenu Al-Kubrā“ predaju da je Ibn Mesud rekao:

القبلة من اللمس وفيها الوضوء، واللمس ما دون الجماع
„Ljubljenje je od dodirivanja (lams) s obzirom na abdest a lams (dodir) je sve ono što je manje od spolnog odnosa.“ (Kubrā 1/124)

Imam Bejheki je kao dokaz koristio hadis Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem, koji se nalazi u Muslimovom Sahihu:
اليد زناها اللمس
„Ruka čini blud dodirom“

Cijeli hadis glasi ovako: Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao : "Uzvišeni Allah je odredio čovjeku udio u bludu koji on mora,htio ili ne uraditi.Oko čini blud,a njegov je blud pogled,jezik čini blud,a njegov je blud razvratan govor,noga čini blud,a njen je blud korak ka zinaluku,ruka čini blud,a njen je blud dodir,srce žudi i čezne,a spolni organ to sve potvrdi ili negira". (Buhari 6/2438 i Muslim 4/2046)

Iz ovoga se vidi da je napravljena razlika između spolnog odnosa i „lams“/dodira rukom, stoga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napravio jasnu razliku između te dvije stvari.

Drugi dokaz koji koristi imam Bejheki u „Al-Kubra“ je priča o ashabu Maizu ibn Maliku koji je počinio blud i došao kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i obavijestio ga o tome da je počinio blud.Poslanik se više puta okretao od njega da bi ga na kraju upitao,

لَعَلَّكَ قَبَّلْتَ أَوْ لَمَسْتَ
„Možda si je samo poljubio ili dotakao (lams) ?“ (Sunan Al-Kubrā 1/123-124)

Ovo je dokaz da je „lams“ (dodir) ono što je manje od spolnog odnosa.

Imam Bejheki takođe navodi predaju od Omera ibnul Hattaba, radijallahu anhu:

أَخْبَرَنَا مُحَمَّدُ بْنُ عَبْدِ اللَّهِ الْحَافِظُ أَخْبَرَنَا إِسْمَاعِيلُ بْنُ مُحَمَّدِ بْنِ الْفَضْلِ بْنِ مُحَمَّدٍ الشَّعْرَانِىُّ حَدَّثَنَا جَدِّى حَدَّثَنَا إِبْرَاهِيمُ بْنُ حَمْزَةَ حَدَّثَنَا عَبْدُ الْعَزِيزِ بْنُ مُحَمَّدٍ عَنْ مُحَمَّدِ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ يَعْنِى ابْنَ عَمْرِو بْنِ عُثْمَانَ عَنِ الزُّهْرِىِّ عَنْ سَالِمٍ عَنِ ابْنِ عُمَرَ أَنَّ عُمَرَ بْنَ الْخَطَّابِ رَضِىَ اللَّهُ عَنْهُ قَالَ : إِنَّ الْقُبْلَةَ مِنَ اللَّمْسِ فَتَوَضَّئُوا مِنْهَا
Omer je rekao: “Doista je ljubljenje od dodira pa uzmite abdest nakon toga.“

Vidimo da tumačenje Omera ibnul Hattaba, Abdullaha ibn Mesuda i Abdullaha ibn Omera ukazuje da se riječ „lams-kontakt ili dodir“ odnosi na dodir rukom.

Šafije na više načina odgovaraju na predaje koje kazuju da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ljubio ili doticao svoje žene a zatim odlazio na namaz bez da ponovo uzima abdest:

A: Ocjenjuju ih slabim kao i mnogi drugi učenjaci
Na primjer,hadis koji se nalazi u Sunenu Ebu Davuda i An-Nesai'a koji se prenosi od Ibrahima at-Taimiya od Aiše, radijallahu anha da je rekla: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je znao poljubiti neku od svojih žena a zatim bi odlazio na namaz a da ne bi uzimao abdest.“

Ebu Davud nakon toga kaže: “Mursel, Ibrahim at-Taimiya nije slušao od Aiše.Ne nalazi se ništa u ovom poglavlju (t.j. o negubljenju abdesta) što je bolje od ovog hadisa a on je mursel.Imam Tirmizi prenosi od imama Buharije, “Muhammad ibn Ismā’īl Al-Bukhārī je ocijenio slabim ovaj hadis“.Takođe, mnogi ostali učenjaci su slabim ocijenili ovaj hadis.

B: Vjerodostojne predaje poput one u kojoj Aiša prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, doticao njenu nogu dok bi klanjao, šafije odbacuju tvrdnjom da ih je derogirao kur'anski ajet.Ibn Hadžer u „Fethul Bariju“ iznosi dva argumenta: a) da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,doticao preko prepreke (odjeća,pokrivač) a ukoliko se ne radi o tome b) to se onda posebno odnosi samo za Poslanika.Prvo mišljenje definitivno izgleda jače a Allah najbolje zna.

Imam Nevevi navodi u „Minhadžu“:
„Treća stvar (koja kvari abdest) je doticanje kože muškarca i žene osim za mahrema (osobe sa kojom je trajno zabranjeno stupiti u bračnu vezu-npr. majkom) prema najjačem mišljenju.Onaj koji je dotaknut je poput onoga koji je dotakao prema najispravnijem mišljenju.Dijete,kosa,zubi ne kvare abdest prema ispravnijem mišljenju (u mezhebu).

Imam Ahmed ibn Naqib Al-Masri navodi gotovo identično osim što dodaje „...odrubljen ud... (ekstremitet).

Mir i spas neka je na Muhammeda, njegovu porodicu, njegove ashabe, sve do Sudnjeg dana... Amin

Zekr

وَقَالَ الرَّسُولُ يَا رَبِّ إِنَّ قَوْمِي اتَّخَذُوا هَٰذَا الْقُرْآنَ مَهْجُورًا ٢٥:٣٠

“Poslanik je rekao: "Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur'an izbjegava!" (El-Furqān: 30)

-Zekr je odličan program za windows koji bi svaki musliman i muslimanka trebali imati instaliranog na svom kompjuteru.Program sadrži dosta naprednih opcija poput mogućnosti pretraživanja Qur'ana na arapskom ili bilo kojeg prijevoda kojeg postavite a u ovoj najnovijoj verziji nudi i opciju učenja traženog ajeta.Postoji i repeat opcija odosno ponavljanje jednog ajeta do 10 puta što omogućava olakšano učenje napamet ili vježbanje tedžvida.
-Također,moguć je prikaz Qur'ana po broju ajeta koji vi odredite,hizbovima,džuzevima ili surama tako da svako može prema svojim mogućnostima sebi dnevno odrediti broj ajeta koje će proučiti,preslušati ili pročitati.
-Zekr sadrži približne prijevode značenja Qur'ana na 16 jezika:bosanskom,engleskom,njemačkom,holandskom,francuskom,ruskom,španskom... i nudi opciju uporednog prikaza prijevoda dva ili više jezika.
-Od učača Qur'ana moguće je postaviti 4 „offline“ učenja (nije potrebna internet konekcija) Menshawi, Ghamdi, Huzaifi, Afasy ili slušati nekog od 9 „online“ učenja Husarija,Adžemija,Basfara...
-U ovom downloadu se nalazi offline učenje šejha Menshawija,prijevodi na 16 jezika,uputstva za instalaciju,postavke prijevoda i „offline“ učenja.Za dodatne učače posjetite stranicu autora programa zekr.

Rekao je Osman ibn Affan,radijallahu anhu: “Da su vam srca čista ne bi se zasitila govora vašeg Gospodara. “ Rekao je Uzvišeni Allah:

كِتَابٌ أَنْزَلْنَاهُ إِلَيْكَ مُبَارَكٌ لِيَدَّبَّرُوا آيَاتِهِ وَلِيَتَذَكَّرَ أُولُو الْأَلْبَابِ
"Ova Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je Knjiga da bi oni razmišljali o njenim ajetima i da bi razumni uzeli pouku." (Sad, 29)

DOWNLOAD

Alternativni download link: Download

Wednesday, January 27, 2010

Mudre izreke i savjeti - Hasan el-Basri


Kada je čuo jednog kako proklinje: -Bože, uništi griješnike, Hasan je primijetio:
- Tada ćemo se osjećati usamljenim na putu i umanjiće se broj onih koji postupaju po vlastitom nahođenju.

Naša vjera je čvrsta, a istina je zaista teška. Čovjek je slab i nemoćan; zato neka se zaprti onoliko koliko može nositi. Jer ako se pretovari obavezama, strahovati je zbog mrzovolje i napuštanja poslova.

Bolest čisti tijelo kao što zekat čisti imetak. Tijelo koje ne zna za bolest je kao imetak koji se ne čisti zekatom: u njemu nema napretka.

Ispravno mišljenje i pobožnost najbolja su djela. Ko svoj život po njima uredi, sigurno je da će se spasiti. Svako drugi neka preispita svoje življenje. Ispravno mišljenje je kao ogledalo u koje se rastavljaju dobra od hrđavih djela. Ko se osloni na ispravno mišljenje, spasiće se, a ko ga zanemari, propašće.

Da nema zaborava, umnožili bi se fekihi (pravnici).

Čovjek po imenu Eban pripovijeda: "Ušao sam u džamiju u kojoj sam zatekao Hasana. Na moje pitanje da li je klanjao odgovorio je da nije.
"Ali čaršija je klanjala," primijetih. Na ove moje riječi Hasan reče:
- Ko će od čaršije uzimati vjeru?! Ako im roba dobro ide, odgode klanjanje namaza, a ako
ima slabu prođu, klanjaju prije namaskog vakta!



Čuvaj se troga, spriječićeš šejtanu prilaz:
-nikada se ne osamljuj s tuđom ženom pa makar govorio da je podučavaš Kur'anu;
-nikako ne idi vladaru makar govorio da mu naređuješ činjenje dobra, a zabranjuješ činjenje zla;
-ne sjedi sa novatorom u vjeri jer će ubaciti otrov u tvoje srce i tako ti pokvariti vjeru.

Traži slast u trome: u namazu, u učenju i razumijevanju Kur'ana i u zikru. Ako u tome nalaziš slast, idi i budi radostan! U protivnom, znaj da su tvoja vrata zatvorena, pa ih nastoj otvoriti!

Da nije smrti, bolesti i neimaštine, čovjek se ne bi nikada pokorio. Jer, čak i pored ovog troga, on je nestrpljiv.

Ljudi, mi smo, tako mi Allaha, stvoreni za vječnost, a ne za prolaznost. Mi se samo selimo iz kuće u kuću.

Ko poštiva i hvali novatora u vjeri, brz je u rušenju islama.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao je: "Kada neko hvali griješnog razvratnika, Allah džellešanuhu se na njega srdi."
Čuvajte se pobožnjaka koji je neznalica i učenjaka koji je razvratnik, ta oni su veliko iskušenje za svakog.

Čovječe, ne zavaravaj se tvrdnjom da je čovjek s onim koga voli. Nećeš biti s
dobročiniteljima sve dok ne budeš radio kao oni...

Ovaj narod će biti u dobru i pod Allahovim džellešanuhu okriljem sve dok dobri u njemu ne budu bili samilostivi prema zlikovcima , dok dobročinitelji ne budu veličali razvratnike i dok učeni ne budu težili upravljačima. Međutim, kada bude obratno, Allah džellešanuhu će od tog naroda dići svoju milost i zaštitu. Natovariće im na vrat zlikovce koji će ih stavljati na teške muke. A Allahova džellešanuhu kazna zaista je još žešća, a uz to je i vječna. Allah džellešanuhu će uliti kukavičluk u njihova srca.

Hasan Basri je vidio Neima ibn Ridvana kako oholo ide pa je rekao:
- Pogledajte ovoga: na svakom dijelu tijela vidi mu se Allahova džellešanuhu blagodat, ali i šejtanovo prokletstvo.

Allah džellešanuhu će na Sudnjem danu pitati vjernike za sve svoje darove i za svako dobro, a nevjernike će žestoko, ali pravedno, kazniti.

Čudno li je kako jezici opisuju, srca poznaju, a djela se od toga razlikuju!

Ko se upusti u sumnjiv posao, neće imati nagradu za ono što ga se ogovara.

Ko želi znati na čemu je, neka izmjeri svoja djela prema Kur'anu, pa će vidjeti šta dobiva a šta gubi.

Allah džellešanuhu se smilovao čovjeku koji izmjeri svoja djela prema Kur'anu, i kada vidi da se s njim podudaraju, zahvali Uzvišenom Allahu i zamoli ga za još veći uspjeh. A ako vidi da su mu djela suprotna od kur'anskog učenja, pokaje se i nastoji ih uskladiti.

Čudan li je ovaj čovjek! Dva čuvara i pratioca ga nikada ne ostavljaju sama. Njegov jezik im je pero, a pljuvačka - tinta. A on opet govori ono što ga se ne tiče!

Čovječe, želiš da se spominju tvoja dobra djela, a mrziš da se pročuju loša! Optužuješ drugog zbog sumnje, a posigurno znaš da su dva meleka zadužena za tvoje riječi i djela.

Pametan nastoji i dan i noć da što više dobra uradi, jer je u njegovom srcu strah da mu se možda neće smilovati Stvoritelj i Gospodar njegov.

Dosta je propalih jer su pohvaljeni bili.Dosta je propalih jer su bili zavarani time što se prema njima dobrodušno bilo.

Čuvajte se pohvale jer je ona ubistvo.

Neko je bio pohvaljen u prisustvu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, pa je Poslanik rekao: "Upropastili ste ga! Jer da je pohvalu čuo, ne bi se više nikada spasio."

Najpreče je da budeš svoj gospodar, da jezik svoj drziš svezan i da ne povlađuješ pohotama tijela.

Jogunastoj životinji nije potrebnija uzda više nego tvom nefsu (strasti).

Čovječe, ne možeš promijeniti rok određenja, niti možeš izgubiti svoju nafaku, a ni uzeti nafaku drugome! Čemu onda mučno naprezanje i ubijanje duše?!

Najbolja je zlatna sredina u svemu.

Čovjek je stalno između troga:
-iskušenja koje dolazi
-blagodati koja prolazi i
-smrti koja sve odnosi.

Ko nije bio stavljen na kušnju, bio je prevaren.

Ko se borio protiv Istine, izgubio je.

Čovjek je stalna meta: iskušenjima, nesrećama ili smrti.

Čovječe, pripremi dobro ili nešto drugo, ali, znaj naćićeš ono što si pripremio. A odgodi što god želiš, ali znaj da nema povratka iako ćeš moliti da budeš vraćen na ovaj svijet.

Ko zapamti Zadnji čas, neka ne napušta svoj dom.

Šta je ovo: čujem šum, prijatelja ne vidim?!

Ko sebe pred svijetom kudi - hvali se; a loše je to što čini.

Da nije plemenitih, zemlja bi se prolomila; da nije dobrih, stradao bi čitav narod, da nije učenih, ljudi bi bili kao životinje; da nije vlasti, ljudi bi se m e đ u sobno uništili; da nije blesavih, svijet bi bio razrušen; da nije vjetra, sve bi se ustajalo i usmrdilo!

Tri najveće propasti su:
- vođa kome se pokoriš pa te zavede,
-susjed koji širi tvoje zlo, a sakrije tvoje dobro, i
-siromaštvo koje boli zadaje.

Ako primijetiš u svog djeteta ono što mrziš, učini pokajanje Allahu džellešanuhu i zatraži Njegov oprost, jer je to udio tvoje naravi, odnosno tvoj grijeh koji si ranije počinio.

Kada ljudi budu pokazivali svoje znanje a izostavljali svoja djela, kada budu voljeli na jeziku a mrzili u srcu i kada budu kidali rodbinske veze, Allah džellešanuhu će na njih baciti prokletstvo i učiniti ih gluhim i slijepim.

Iskušenje je kazna koju Uzvišeni Allah šalje onda kad ljudi griješe iz inada.

Ljudi će biti kažnjeni ako ne budu zadovoljni sa Allahom džellešanuhu, a to nezadovoljstvo proističe iz njihovog potpunog nepoznavanja Uzvišenog Allaha ili iz Njegovog djelomičnog poznavanja od strane ljudi.

Izbjegavati glupa čovjeka je čin približavanja Uzvišenom Allahu.

Druženje s pametnim učvršćuje čovjekovu vjeru.

Vjernika poštivati spada u služenje Allahu džellešanuhu, a pomoć Allahova zadobija se borbom protiv razvrata i grijeha.

Neka ovca ne bude pametnija od tebe: nju tjera povik i vraća pogled.

Čuo sam Ebu Bekra ibn Abdillaha el-Muznija kako govori: "Budite uporni u radu, a ako vas spriječi nemoć, sustežite se makar od griješenja!"

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao je: "Na ovom svijetu ljudima nije dato veće dobro od čvrstog vjerovanja i dobrog zdravlja. Molite Allaha džellešanuhu da vam podari čvrsto uvjerenje i zdravlje u životu."

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, zaista je kazao veliku istinu, jer se čvrstim uvjerenjem u vjeri zadobiva Džennet, a udaljava se od Džehennema. Ko posjeduje čvrst iman, strpljiv je na neugodnostima i aktivan u vjerskim poslovima. A u zdravlju je veliko dobro.

Vjernik se ne zabavlja pa da bude nemaran. On stalno razmišlja pa je zato tužno zabrinut.

Koga njegov namaz ne spriječi od ružnih i hrđavih djela, udalji ga od Allaha dzellešanuhu i navuče na njega Njegovu srdžbu.

Ko pazi na svoje djelo, on je kao borac u ratu, samo što (ovaj posljednji) ima veću i bolju nagradu.

Čovječe, smatraš dozvoljenim ono što je zabranjeno, činiš nasilje i grijeh zavaravajući se pustim nadanjima da će ti Allah džellešanuhu oprostiti! Znaćeš ti ko je bio griješnik onog Dana kada ti ne budu koristili ni imetak ni sinovi, već samo srce čisto.

Ne uraditi grijeh bolje je nego učiniti pokajanje.

Čovječe, šta ti je! Griješiš i loša djela činiš, a pred tobom je dobro djelo koje također možeš učiniti.

Čovječe, čuvaj se velikih grijeha pa ćeš stalno biti u dobru. Grijeh će ti srce promijeniti, ono će postati crno i uništiće tvoje dobro.

Divni su bili ljudi od istine, kada je Omerov štap bio poštovaniji od Hadždžadžove sablje.

Na Sudnjem danu najviše će pomagati i pomoć traži t i čovjek kome je Uzvišeni Allah bio podario svoje dobro pa se on njime pomogao u griješenju prema Njemu.

Vjernik ostaje uvijek isti, bez obzira na vrijeme i situacije. On ostaje nesalomljiv u vje r i , s jednim istim licem i na jednom putu. A licemjer se mijenja prema vremenu i prilikama gledajući samo svoju korist, a ne ustručavajući se zakinuti drugoga.

Praksa vjernika potvrđuje istinitost njegovih riječi, njegov javni život potvrđuje privatni, a njegova prisutnost otkriva njegovu odsutnost.

Trojica se ne mogu nikako ogovoriti:
-javni razvratnik - griješnik, kada se želi ukazati na njegovu razvratnost.
-novator u vjeri, kada se ukazuje na njegovu novotariju, i
-vođa, vlastodržac nasilnik, kada se upozorava na njegovo nasilje.

Četvorica su bili istinski reformatori koji su obnovili život i popravili stanje ljudi na ovom
svijetu, a dvojica su bili sijači sumnje. Reformatori su:
1.Omer ibn el Hattab, radijallahu anhu, koji je na dan Es-Sekife, na prijedlog Ensarija: "Neka vladar bude od nas i vas", rekao: "O Ensarije! Zar ne znate da je Allalahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao da su imami (vođe, vladari) iz plemena Kurejš. Osim toga, vi znate, da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, predvodio džemat po Poslanikovom naređenju. Pa ko je onda preči od njega da bude vladar muslimana?!" Ensarije su shvatili šta Omer smjera pa je Ebu
Bekr izabran za halifu. Da Omer nije u tim trenucima bio tako odlučan i mudar, svijet bi se razišao i podijelio oko izbora vladara muslimana i tako bi ostalo do Dana sudnjeg.

2.Ebu Bekr, radijallahu anhu, kada je zatražio od muslimana mišljenje o odmetnicima od vjere, i kada su mu savjetovali da od odmetnika prihvati njihov namaz, a njih i njihovo odbijanje davanja zekata ostavi na miru, na što je on odgovorio: "Allaha mi, ako mi uskrate zekat koji su davali za života Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, zaista ću povesti rat protiv njih." Da Ebu Bekr nije bio tako energičan,ljudi bi odbili davati zekat i tako bi ostalo sve do Sudnjeg dana.

3.Osman ibn Affan, radijallahu anhu, ujedinio je muslimane okupivši ih oko Kur'ana kada je bila zaprijetila opasnost da se raziđu u učenju na nekim mjestima u Allahovoj knjizi i da jedni druge zbog drugačijeg čitanja proglase nevjernicima. Da Osman nije to učinio i da nije okupio sve muslimane oko Mushafa, svijet bi se udaljio od Istine oskrnavivši Allahovu Knjigu, i tako bi ostalo do Sudnjega dana.

4.Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu, poslije borbe sa stanovnicima Basre, dao je da se razdijeli ratna dobit. Kada su ga neki njegovi vojnici u čudu upitali: "A zar nam, vladaru vjernih, neće biti razdijeljeni sinovi i žene njihove?!", Alija je, odbivši odlučno njihov zahtjev, mudro upitao: "A kome bi u tom sluča j u pripala, kao ratna dobit, Aiša, "Majka vjernika", radijallahu anha?! Iz ovog se može izvesti dobar zaključak: da zarobljena djeca i žene u sukobu između muslimana ne spadaju u ratnu dobit i ne mogu se dijeliti... Da Hazreti Alija nije tako mudro postupio, muslimani ne bi znali kako treba postupiti sa zarobljenom djecom i ženama u eventualnom sukobu između njih.

A dvojica koji su sumnju posijali i svijet upropastili su Amr ibn el As i Mugire ibn Šu'be.

1.Amr ibn el-As je za vrijeme bitke na Siffinu predložio Muaviji da njegovi vojnici podignu Kur'an na koplja, kada su već bili pred porazom. Tako je došlo do sramne arbitraže čije će posljedice mučiti muslimane sve do Sudnjeg dana.

2.Mugire ibn Šu'be je sačekao nekoliko dana kada mu je Muavija javio da odmah dođe. Svoje kašnjenje pred Muavijom opravdao je riječima: "Bio sam započeo jedan važan posao i nisam ga želio ostaviti nedovršenim. Radio sam na tome da tvoj sin Jezid dođe za halifu poslije tebe." Čuvši te riječi, Muavija, sav radostan, reče: "Vrati se stanovnicima Kufe i okončaj započeto djelo!" Vrativši se, Mugire je o Muaviji izgovorio riječi koje su ostavile snažan dojam na sve prisutne. Zahvaljujući tome, oni su Muavijine potomke prihvatili za halife, i hilafet je tako postao nasljedan. Da ovog nije bilo, muslimani bi se i dalje dogovarali u vezi sa izborom halife pa bi birali onoga koji ima sve potrebne kvalitete zavladara muslimana i tako bi ostalo do Sudnjeg dana.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao je: "Doći će vrijeme kada će se opskrba za život samo griješenjem moći pribavljati. Kada to vrijeme dođe, vjenčanje će biti pokuđeno i neženstvo dozvoljeno."

Prije vas su bili ljudi koji su, podijelivši sva svoja dobra kojih je bilo mnogo kao zrna pijeska, opet strahovali da im to neće biti kod Allaha džellešanuhu primljeno i da se neće moći spasiti. Oni su, naime, ozbiljno shvatali ono na čemu su bili.

Upitan da kaže nešto o Aliji ibn Ebi Talibu, radijallahu anhu, Hasan je odgovorio:
- Vallahi, bio je prava strijela Allahovih namjera, duhovni čovjek ovog naroda na vrhuncu njegove veličine i časti. Bio je vrlo bliska roda sa Allahovim Poslanikom. sallallahu alejhi ve selleme, otac Hasanov i Husejnov (unuka Allahova Poslanika), radijjallahu anhuma, i suprug časne Fatime (kćerke Poslanikove). Nije bespravno uzimao Allahov imetak niti se ikada s nemarom ponio prema ijednoj Allahovoj odredbi. Nije nikada osjećao dosadu kada se radilo o Allahovu Pravu. Kur'anu je pridavao značaj koji mu pripada: znao je šta mu je po njemu pravo a šta dužnost. Neka je Allah džellešanuhu zadovoljan njim i neka ga visoko uzdigne!

Čitaj dalje:

1. Odgoj i moralne vrline - Hasan el-Basri

Tevhid rububijjeta za sobom povlači tevhid uluhijjeta i dokaz je njemu


Nema nijednog roba koji je osjetio slast Kur'ana a da ne zna da tevhid rububijje za sobom povlači tevhid uluhijje, te da ih Kur'an (tj. mušrike) poziva i putem rububijjeta protiv njih donosi dokaze za uluhijjet.

Imam Šenkiti u Edvaul-bejanu kod riječi Uzvišenog: "Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu.", kaže: "Mnogo je primjera gdje se u Kur'anu protiv nevjernika navodi kao dokaz njihovo priznanje Allahova rububijjeta-tj. gospodarstva, što upućuje na obavezu priznanja Njegove jednoće u pogledu činjenja ibadeta. Zbog toga im se obraća upitno odričnim oblikom u pogledu tevhida rububijjeta, pa kada potvrde Njegov rububijjet onda im Allah ukazuje da njihovo priznanje rububijjeta iziskuje da On jedino zaslužuje da mu se čini ibadet. Otuda ih kori nijekajući njihov širk jer priznaju da je On jedino njihov Gospodar koji stvara opskrbljuje itd. Jer, onaj ko prizna da je On jedino Gospodar na njemu je obaveza priznati da On jedino i zaslužuje da se obožava, U tom kontekstu su sljedeći ajeti:

"Upitaj: "Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid...", da bi na kraju ajeta rekli. ""Allah"! - reći će oni -, a ti reci: "Pa zašto Ga se onda ne bojite?" Pa pošto priznaju Njegov rububijjet onda ih On kori zbog toga što Mu širk čine pa kaže: "Pa zašto Ga se onda ne bojite?" Zatim riječi Uzvišenog: "Upitaj: "Čija je Zemlja i sve ono što je na njoj, znate li?" "Allahova!' - odgovoriće, a ti reci; "Pa zašto onda ne dođete sebi?" Pa nakon što priznaju ukori ih negirajući njihov širk riječima: "Pa zašto onda ne dođete sebi?"


Zatim dalje kaže:

"Upitaj: "Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar Arša veličanstvenog?" "Allah!" - odgovoriće, a ti reci: "Pa zašto se onda ne bojite?" Nakon što priznaju On ih ukori niječući njihov širk riječima: "Pa zašto se onda ne bojite?"

U ovom kontekstu je i sljedeći ajet:

"Upitaj: "U čijoj je rucu vlast nad svim, i ko uzima u zaštitu, i od koga niko ne može zaštićen biti, znate li?" "Od Allaha!" - odgovoriće, pa kada su priznali ukorio ih je riječima: "Pa zašto onda dopuštate da budete zavedeni?"

Zatim Njegove riječi: "Reci ko je Gospodar nebesa i Zemlje: "Reci Allah!" Nakon što su priznali On ih je ukorio niječući njihov širk riječima: "Pa zašto ste onda umjesto Njega kao zaštitnike prihvatili one koji sami sebi ne mogu neku korist pribaviti niti od sebe kakvu štetu otkloniti?"

Zatim sljedeći ajet: "A da ih upitaš: "Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio - sigurno bi rekli: "Allah" Nakon Što su priznali ukorio ih je riječima: "Pa kuda se onda odmećete".

Zatim sljedeći ajet: "A ako ih upitaš: "Ko s neba kišu spušta i njome mrtvu zemlju oživljava?" - sigurno će reći: "Allah!" Nakon što priznaju On ih ukori niječući njihov širk riječima: "A ti reci; "Hvala Allahu!" ali većina njih ne shvaća."

Zatim Njegove riječi: "A da ih upitaš: "Ko je stvorio nebesa i Zemlju?" - sigurno bi rekli: "Allah!" Nakon što priznaju On ih ukori niječući njihov širk riječima : "A ti reci: "Hvaljen neka je Allah!' - samo što većina njih ne zna."

I Njegove riječi: "Šta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju, onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne, - nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo."

Nema sumnje da je odgovor pored kojeg nikako ne postoji drugi odgovor, da je Allah jedino u mogućnosti da stvori nebesa i Zemlju i ono što je spomenuto sa njima i da je On bolji od predmeta koji nisu ništa u mogućnosti stvoriti. Pošto to moraju priznati, On ih ukori niječući njihov širk riječima:

"Zar pored Allaha postoji drugi bog? ne postoji, nego većina njih u neznanju Živi."...

I mnogo je drugih ajeta koji govore o ovoj temi. Zbog toga smo spominjali i na drugim mjestima da sva mjesta koja se vežu za tevhid rububijje dolaze u upitno potvrdnom obliku. Njima se želi postići njihovo priznanje da bi poslije uslijedio prijekor i negacija na to priznanje, jer onaj ko prizna rububijjet to priznanje ga obavezuje na nužno priznanje uluhijjeta.

Primjer toga su Njegove riječi: "Zar u pogledu Allaha ima sumnje?"

Kao i Njegove riječi: "Zar mimo Allaha da želim drugog gospodara?" Završen citat.

Imam Taberi u pogledu riječi Uzvišenog:

"Reci: "Kažite vi meni ili pokažite mi šta su stvorili na Zemlji i da li imaju ikakva udjela u nebesima oni kojima se vi, pored Allaha, molite? Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove ili samo kakav ostatak znanja, ako istinu govorite." (El-Ahkaf, 4),

Kaže: "Allah, dželle še'nuhu, kaže reci o Muhammede mušricima od tvog naroda: 'Kažite Mi šta su vaša božanstva i kipovi koje obožavate stvorili od Zemlje, pa da vam to posluži kao dokaz i povod za njihovo obožavanje; moj Gospodar je stvorio čitavu Zemlju i to je moj dokaz što Mu činim ibadet i što priznajem Njegov uluhijjet. On je Zemlju stvorio iz ničega.

Zatim Njegove riječi: "I da li imaju ikakva udjela u nebesima oni kojima se vi, pored Allah, molite?" To jest, o ljudi da li vaša božanstva, koja obožavate, imaju udjela sa Allahom u (stvaranju) sedam nebesa, tako da vam to može biti dokaz i razlog za njihovo obožavanje. Ono što je dokaz mog obožavanja samo Allaha Jedinog je to što je On jedini bez sudruga stvorio nebesa.

Zatim kaže: "Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove." To jest, donesite mi knjigu, ako je posjedujete, koja je objavljena prije ovog Kur'ana koji je objavljen meni, od božanstava i kipova koje obožavate a da u njoj stoji da su ta božanstva stvorila neki dio Zemlje ili da su Allahovi saučesnici u stvaranju nebesa, kako bi vam to poslužilo kao dokaz u njihovom obožavanju. Ako su oni saučesnici u stvaranju nebesa i zemlje onda je opravdano njihovo saucesništvo u ibadetu i onda je na vama obaveza da im zahvaljujete i imaju pravo kod vas da im služite i hizmetite. Jasno je da oni nemaju udjela u svemu tome i da ne zaslužuju da im se čini ibadet." Završen citat.

Ibn Kesir u pogledu riječi Uzvišenog:

"0 ljudi obožavajte svoga Gospodara koji vas je stvorio, do riječi, zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim!" (El-Bekara, 22),

Kaže: "Znači da je On njihov Stvoritelj, Opskrbitelj i Vladar njihovih kuća i njihovih stanovnika, zbog toga zaslužuje da On jedini bude obožavan i da mu se niko ne smatra ravnim." Završen citat.

Begavi u pogledu riječi Uzvišenog: "Obožavajte", kaže: "To jest obožavajte samo Njega.

Ibn Abbas kaže da sve što se navodi u Kur'anu od riječi ibadet-tj. obožavanje znači tevhid. "Zato ne činite druge svjesno Allahu ravnim.", tj nemojte ih obožavati kao što se Allah obožava. On je jedini stvoritelj ovih stvari." Završen citat.

Ibn Tejmijje kaže: "Ovaj tevhid (tevhid uluhijjeta) predstavlja razliku između mušrika i muvehida-jednobožaca, na osnovu njega se dobiva nagrada ili kazna kako na ovom tako i na onom svijetu. Onaj ko ne dođe s njim biće mušrik koji će vječno ostati u vatri. Allah neće oprostiti da mu se čini širk a oprostit će što je mimo toga kome hoće. A što se tiče tevhida rububijjeta, njega su priznali mušrici a pored Allaha su obožavali druge i voljeli ih kao što se Allah voli, otuda je taj tevhid (rububijje) dokaz protiv njih. Ako je Allah Gospodar svega, Njegov Vladar, Stvoritelj i Opskrbitelj zašto onda obožavaju druge pored Njega a koji ne mogu ni stvoriti ni opskrbiti niti mogu dati niti uskratiti. Naprotiv, i oni su robovi i stvorenja, ne mogu pomoći, naštetiti, ne raspolažu životom niti sa smrću niti mogu koga proživiti." ( Medžmu'fetava, 14/38.) Završen citat.

Ibn Kajjim kaže: "Ilahijjet u kojeg su pozivali poslanici svoje narode - u jednoću svog Gospodara (tevhid) - se ogleda u činjenju ibadeta samo Njemu. Ova vrsta za sobom povlači tevhid rububijje, koji su priznavali mušrici, a što je Allah naveo kao dokaz protiv njih. Priznanje tevhida rububijjeta za sobom povlači priznanje tevhida ilahijje." (Igasetul-Jehfan, 2/1354. Dar ma'rife, Bejrut) Završen citat.

Muhammed b. Abdulvehab kaže: "Allah, dželle še'nuhu, je njihovo priznanje tevhida rububijje naveo kao dokaz neispravnosti njihova pravca (u vjerovanju). Jer, ako On jedini svime upravlja a drugi mimo Njega ne posjeduju ni koliko iznosi trun, kako onda da, i pored pomenutog priznanja, (istovremeno) Njega obožavaju i da obožavaju druge uz Njega?" (Kitab resail šahsijje min tarih Nedžd, str 432) Završen citat.

Ovo su navodi uleme iz kojih se vidi da tevhid rububijje za sobom povlači tevhid uluhijje te da je njega Kur'an naveo kao dokaz protiv mušrika. Kao što je vjerovanje da gospodarstvo pripada nekom drugom pored Njega neispravno isto se može reći i za uluhijjet. Opće je poznato da priznanje rububijjeta sadrži priznanje da smo mi robovi.

Riječ rabb-gospodar je izvedena iz ar. riječi terbijje što znači odgoj. Odgoj podrazumjeva zakon tj. naredbe i zabrane, halal i haram. Taj zakon za sobom povlači dostavljanje tj. vjerovanje u poslanike. Rububijjet za sobom, također, povlači pokornost i izražavanje jednoće ovom Gospodaru kroz ibadet i obraćanje samo Njemu Jedinom. Sve ovo je sadržano u riječima Uzvišenog: "Zar ja nisam vaš Gospodar?"

Ovdje ima jedna opaska na koju je ukazao šejh Muhammed Abdulvehhab pa kaže: "Znaj da uluhijjet i rububijjet dolaze nekada spojeno a nekada razdvojeno,(1) kao što stoji u riječima Uzvišenog: "Reci utječem se Gospodaru ljudi, Vladaru ljudi, Bogu ljudi". Ovo je poput izreke "Gospodar svjetova i Bog poslanika (ar. Rabbul alemine ve Ilahul murselin). Ako ovo znamo, onda možemo reći da pitanje koje će čovjeku postaviti dva meleka u kaburu: "Ko je tvoj Gospodar?" znači u stvari: "Ko je tvoj Bog kojeg si obožavao?" Jer, rububijjet koji su već priznali mušrici nema potrebe da zbog njega budu ispitivani i iskušavani.

Zatim Njegove riječi:

"Onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: "Gospodar naš je Allah!" (El-Hadždž, 40)

Kao i Njegove riječi:

"Reci: "Zar da za Gospodara tražim nekog drugog osim Allaha?" (El-En'am, 164)

Zatim u suri Fussilet kaže:

"Onima koji govore: "Gospodar naš je Allah" pa poslije ostanu pri tome." (Fussilet, 30)

Rububijjet koji se spominje na ovim mjestima ustvari znači uluhijjet a nije njegova druga polovica, kao što je to slučaj na drugim mjestima (u Kur'anu). Zato ovo s pažnjom prostudiraj."( Tarihul-Nedžd, str 259) Završen citat.

Ovo su riječi znanog alima koji poznaje ciljeve i postulate Kur'ana. U tom kontekstu se tumače i riječi Uzvišenog: "Zar ja nisam vaš Gospodar?" Tj. 'Zar ja nisam vaš Bog kojeg treba obožavati?' Na ovo jasno i precizno upućuje i hadis koji se prenosi u dva Sahiha u pogledu čovjeka od stanovnika vatre kojem će se reći: "Kada bi imao dolinu zlata da li bi se otkupio njome?" "Da", odgovorite on. Pa će mu Gospodar reći: "Ja sam od tebe tražio ono što je manje od toga, još dok si bio u Ademovoj kičmi, da Mi širk ne činiš, pa si odbio i širk učinio."

Hafiz kaže da je Ijad rekao da to upućuje na riječi Uzvišenog: "Kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo." Ovo je misak koji je uzet protiv njih u Ademovoj kičmi. Ko ga ispoštuje, nakon što se pojavi na dunjaluku, on je mu'min (2), a ko ga ne ispoštuje on je kafir. Značenje hadisa bi bilo: "To sam tražio od tebe kada sam od tebe uzimao misak-ugovor, pa kada sam te izveo na dunjaluk ti si to odbio a činio si Mi širk."( Fethul-bari, kitab «Rikak», 11/411) Završen citat.

Tekst hadisa jasno upućuje da se ugovor koji je uzet od Ademova potomstva odnosi na tevhid i na ostavljanje širka u uluhijjetu i rububijjetu zbog uopćenosti riječi Uzvišenog u hadisu: "Da Mi ne činiš širk."

Sve prethodno što smo naveli je dovoljno za pobijanje pomenute šubhe. A ko dobro izuči Kur'an odmah će na prvi pogled uočiti njenu neispravnost i neosnovanost.

(1) Šejh Muhammed Ibn Abdulvehhab ovim želi da kaže da je primjer uluhijjeta i rububijjeta
poput primjera imana i islama, tj. ukoliko se spomenu zajedno u istom kontekstu onda riječ
Rabb znači Gospodar a riječ Ilah - Onaj koji se obožava. (Op.rec.)
(2) Poznato je da onaj ko prizna samo tevhid Er-rububijje time ne postaje mu'min. S toga, iz riječi Hafiza: "Ko ga (tj. misak) ispoštuje nakon što se pojavi na dunjaluku on je mu'min" se shvata da je misak uzet u tevhidu Er-rububijje koji nužno iziskuje tevhid el-uluhijje.