Saturday, April 5, 2014

Izbjegavanje pretjerane tuge



Rekao je Ibn Džewzi, rahimehullah:

„Znaj da srce čovjeka čistog uma ne može biti slobodno od tuge jer se on sjeća svojih prijašnjih grijeha pa zbog toga postane tužan; on misli o svojoj nemarnosti, razmišlja o onome što su učenjaci i ispravni ljudi rekli i kao posljedica toga on postane tužan jer nije obazriv.

Malik ibn Dinar je rekao: „Ako je srce lišeno tuge, ono postaje pusto baš kao što kuća postane pusta ako niko ne boravi u njoj.“

Ibrahim ibn Isa je rekao: „Nisam vidio čovjeka sa više tuge od Hasana al Basrija.Kada god sam ga vidio izgledao je kao da je nedavno bio pogođen iskušenjem.“
Malik ibn Dinar je rekao: „Što više žališ za ovim svijetom, strah od Sudnjeg Dana napušta tvoje srce.“

Spomenuto je u hadisu: „Ostatak života vjernika je neprocjenjiv, on može u njemu nadoknaditi ono što je propustio.“ Ako je tuga vezana za nešto što ne može biti ispravljeno onda je to beskorisno ali ako je vezano za neko vjersko pitanje onda čovjek to može nadoknaditi uz pomoć nade u Velikodušnost i Milostivost Allaha.S druge strane, ako je tuga vezana za neku dunjalučku stvar i ono što je propustio od njega, onda je to očit gubitak i mudra osoba sebe treba rješiti toga.

Najbolji lijek za tugu je da čovjek zna da ne može vratiti ono što je propustio i da će zapravo svojim osjećajem tuge samo dodati još jednu nedaću na već postojeću i tako imati dvije nedaće.Takođe, nedaća ne treba biti učinjena težom dodajući tugu njoj već treba biti olakšana i odbijena.Ibn Amr je rekao: „Ako Allah uzme nešto od tebe, zaposli se sa bilo čim što će uzrokovati da ne misliš o tome.“ U dodatku tome, ono što ti Allah dadne umjesto onoga što je uzeo od tebe će ti to učiniti lakšim.Kako god, ako nema ništa što ti može tu stvar učiniti lakšom onda se čovjek treba boriti da odagna tugu iz svog srca.
Znaj da je ono što poziva žalosti i tugi strast a ne razum, jednostavno zbog toga što razum ne poziva onome što nije korisno.Čovjek treba znati da će stvar, na kraju postati lakša poslije određenog vremena i zbog toga se on treba boriti da donese ono što se treba desiti (užitak) kako bi se odmorio tokom vremena teškoće sve dok se to olakšanje i užitak ne postigne.Jedna od stvari koja čini da žalost i tuga nestanu je znanje da je to beskorisno, i vjerovanje u njegovu nagradu zbog nedaće i sjećanje onih koji su pogođeni gorim nedaćama.“