Rekao je ibn
Džewzi, rahimehullah u „Sejdul-Khatir“:
„Razmišljao sam o
jednoj interesantnoj situaciji: da nedaća pogodi vjernika i on tako dovi, dugo
vremena to čini, ali ne vidi znak odgovora.Tako, kada se očaj približi, u to
vrijeme se pogleda na njegovo srce, i ako je prihvatio mnoge odredbe sudbine,
ne gubeći nadu u nagradu Allaha, Moćnog i Veličanstvenog, onda u većini
slučajeva se odgovor ubrza jer je to vrijeme kada je iman kvalificiran a šejtan
pokoren i to je vrijeme kada se čovjekova vrijednost pokaže.
I na ovo je
ukazano u Njegovim riječima: „Sve dok poslanik, i oni koji su s njim vjerovali
– uzviknuli: "Kada će već jednom Allahova pomoć ?“(Beqara, 214)
Isto tako ono što
se desilo Jakubu, alejhi selam, jer je on izgubio sina i ta situacija je
trajala dugo, on nije gubio nadu – da bi potom i drugi njegov sin bio oduzet
ali njegova nada u Allahovu nagradu da „nadam se da će mi ih Allah sve vratiti“
(Jusuf, 83), nije nestala.
Isto tako Zekerija,
alejhi selam je rekao: „a nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu
uputio, nesretan ostao (t.j.razočaran). (Merjem, 3)
Zato se čuvaj
smatranja da je predugo vremena prošlo za dovu da bi bila ispunjena!
I pogledaj na
činjenicu da je On Gospodar, apsolutni Vladar cijelog svemira i da je On
Najmudriji u onome što planira i Onaj koji zna šta je od koristi tebi i da On
želi da te ispita kako bi iskušao tvoju
skrivenu narav i da On želi da čuje tvoju ozbiljnu dovu i da On želi da te
nagradi za tvoje strpljenje i druge takve svrhe.
U dodatku tome On
te iskušava odgađajući odgovor na tvoju dovu kako bi se ti borio sa šejtanovim
došaptavanjem i zlim mislima – a svaka od ove stvari jača vjeru u Njegovu
nagradu i obavezuje na zahvalnost Njemu, jer On, iskušavajući tebe sa nedaćom
te pripremio da se vratiš i tražiš od Njega.
I čovjekova tužna
oskudica/siromaštvo u kojem se čovjek obrati i vrati Njemu je potpuno i savršeno bogatstvo.“
